Aleksandar Stojković St: Ne glumim, samo čitam tekst

Bolest i onaj koji se s njom nosi fokus su i glavni likovi predstave/performansa ‘Malo je dovoljno’ koji je premijerno izveden u petak u MM centru SC-a i Teatra &TD. Suradnja Nenada i Alena Sinkauza, članova East Rodea i frontmena Goribora Aleksandra Stojkovića St-a izvire iz ideje benda čiji su se zvučni eksperimenti izvanredno spojili s poetičnim Aleksandrovim tekstovima.

Aleksandar Stojković St, Alen Sinkauz i Nenad Sinkauz (Foto: Nino Šolić)

Preciznost i katarzične trenutke glazbe koju stvaraju braća Sinkauz koje izviru iz albuma koje potpisuju kao East Rodeo, u umjetničkoj scenskoj formi udruženi s Aleksandrom Stojkovićem St-om ovog puta su otišli korak dalje.

Jednosatni teatar muzike ili psihološko kazalište privlači genijalnom jednostavnošću. Nekima žmarci nelagode naježe kožu kad čuju Massimov glas, za neke je to grebanje vilice po tanjuru, a u slučaju „Malo je dovoljno“, to su metlice po drvenoj ploči. Posljednje se razlikuje od prethodnog jer je riječ o namjerno izazvanoj onomatopeji povratka svijesti iz besvijesti, bolesnika iz kome. Iz kome počinje priča koju karizmatično izgovara Aleksandar Stojković St.

U trenutku dok se do intervjua s pjevačem i pjesnikom Goribora moglo doći bez naknade, barem vidu troškova prestižnog ručka, prilika s njim razgovarati o predstavi iskorištena je kratko i jasno (a možda i slatko) u svrhu izbjegavanja svakakvih nedoumica koje je projekt, kojeg mnogi spontano zovu East Rodeo/Goribor izazvao s „Malo je dovoljno“.

Na neumjesno pitanje “Što glumiš?” Aleksandar jednostavno odgovara: “Ništa. Zapravo čitam tekst, tekst sam ja napisao i jednostavno ga čitam, nema tu glume.”

East Rodeo/Goribor (Foto: Nino Šolić)

Kako se na trenutak zamislio nad pitanjem kako je tranzicija s koncerte na kazališnu pozornicu utjecala na njegovu poziciju izvođača, nametnuo se zaključak kako je on sam glavni lik u „Malo je dovoljno“.

Kopanje po osobnim bolničkim iskustvima monodramskog autora bilo ipak neumjesno, na pitanje o vlastitoj heroinskoj prošlosti, sadašnjosti i budućnosti jednostavno odgovara kako je zadovoljan trenutnom terapijom i kako su bolesti poput ovisnosti trajno prisutne. Njegovi stihovi o tome govore bolje od riječi, a bolesnih ovisnosti ima sasvim dovoljno da se u njima za svaku može naći pokoja oslobađajuća misao ili mudrost.

East Rodeo/Goribor (Foto: Nino Šolić)

Predstava počine u trenutku kada se nakon heroinskog overdosea on budi u bolničkom krevetu, shvaća da je njegova djevojka umrla i borba sa životom ili protiv njega počinje. Oporavak tijela iz monologa prelazi u oporavak duše kroz pet songova: „Iako mislim možda to što mislim grešim“, „Bolje izgorjeti nego se razboljeti“, „Cipele“, „Bolest i ti ostajete sami“ i „Vjerojatno“.

Kako me nedorečenost „Malo je dovoljno“ prilično mučila Aleksandar ju je skratio: “Namjerno je ostala nedorečena kao nekakva pjesma, baš da je poželiš ponovno čuti. Kao što mene navuku pjesme J J Calea i onda nestanu.”

Umjetnička forma koju su braća Sinkauz i St koristili na način da se publici znatno prepušta razumijevanje priče kroz vlastita emotivna stanja i vlastite misli njihov je izraz poštovanja prema publici.

East Rodeo/Goribor (Foto: Nino Šolić)

S obzirom da će se teško naći više posve identičnih doživljaja publike taj „respect“ je velik.

O svom pisanju Aleksandar se referira na slavnog srpskog pisca Borislava Pelića koji argumentira pisanje kao shizofreniju, u pozitivnom smislu koji djeluje očaravajuće i iscjeljujuće. Nikada se ne sili pisati, za njega je poezija preciznost i zato mu je važno da se proživljeno iskustvo slegne prije nego što se precizne riječi poezije spuste na papir. Uvijek je prvi papir, a tek kasnije na kompjuter prelazi djelo nastalo iz akumulacije događaja i emocija.

Zadnje od Izvješće

Idi na Vrh