Vikinška tvornica mitova Amon Amarth doplovila je jučer u promrzli i maglom obavijeni Zagreb. ‘Vi ste tako jebeno glasni, sviđa nam se to’, poručili su.
Oni koji su izdvojili 170 kuna za jučerašnji nastup Amon Amartha uz vrlo jake predgrupe, grčki Sceptic Flesh i As I Lay Dying iz Kalifornije, sigurno kući nije otišli „praznih ušiju“. Ne samo da je zagrebački klub Boogaloo bio sasvim ispunjen, već je svaki od bendova dobio salvu ovacija tijekom i nakon nastupa.
Vani je jučer možda bilo hladno kao u kurvinom srcu, ali u Boogaloou je metal isijavao na sve strane. Dakle prilično dugo nisam svjedočio tako pozitivnom prijemu svih bendova koji su nastupali. Već je na Grcima ekipa pokazala da će to biti večer „poderanih“ glasnica. Sceptic Flesh je pokazao izrazito dobru komunikaciju s publikom i u svojih pola sata pokazali su se u najboljem svjetlu.
As I Lay Dying je na pozornici dočekan uz gromoglasno odobravanje publike pa pomislih kako su si Amoni uistinu nabili konkurenciju. Frontman grupe Tim Lambesis poručio je auditoriju vrlo efektivno i jednostavno: „Mi vam ne možemo ponuditi mitove i legende, ali to ne znači da nemamo što poručiti“. Ljubitelji metalcore stila tu su došli na svoje. Nastup kalifornijske skupine bio je furiozan i nagrađen urlicima nakon svake odsvirane stvari.
Ipak, koliko god da sam ostao zabezeknut fenomenalnom reakcijom publike na „zagrijavanje“ pred završni čin večeri, toliko su Amoni pokazali zašto su trenutno metal hit u svijetu. Čisto spomena radi, eto, ponovimo kako su trenutno na turneji kojom predstavljaju svoj novi album „Surtur Rising“. To je dovoljno, čak i previše.
Ono što je bitno jest da su apsolutno zavladali dvoranom. Ne, nisu došli obučeni kao Vikinzi, ali su gitarama kao sjekirama parali zrak, sve dok se nisu usjekli u uši, kako moje, tako i razularenih oko tisuću duša. Dominirale su stvari s novog albuma, ali su ih Švedi dobro „sjekli“ klasicima s prijašnjih albuma, poput primjerice mega hita „In Pursuit Of Vikings“, čiji spot na YouTubeu ima preko 12 milijuna pregleda.
Svaki „growl“ frontmana Johana Hegga zvučao je kao da lik mračnog ratnika s plamenim mačem na platnu iza njih (Surtura glavom i bradom bit će) poziva na noge sve živo i neživo u Valhali. Ono što su grleni vikinzi otkrili ne treba čuditi – Zagreb je glasniji od najcrnjeg pakla i najveće epske bitke od Elizejskih poljana pa sve do Sive pustopoljine (poznavaoci će znati). „Vi ste tako jebeno glasni, sviđa nam se to“, poručio je Johan mnoštvu.
Prvi među Vikinzima, Johan od desetoljetne brade, htio je i nešto intimno podijeliti s publikom pa se nemalo podrignuo. „To je jednostavno moralo izaći van“, skrušeno je priznao. Nedugo zatim, vidjeh kako mu iz publike netko gura, zamislite, rog pun, kako rekoše upućeni, pive. I gle čuda, uze taj viking nakon početnog nećkanja rog i uz ovacije srkne u bradu gutljaj. Sigurno je više popio iz hrvatskog roga, nego svojeg, iz kojeg je hinio da pije „kao fol“ neku opaku medovinu.
Odradili su Amoni i dva bisa na samom kraju te pobacali nešto trzalica u publiku, koja ih je ispratila srdačnije nego što će ikad bilo kojeg političara u ovoj nakaradno uređenoj državi. Nakon toga stiglo je i jedino razočarenje, ali ono nema veze s nastupom i posve je osobnog karaktera. Iako sam s društvom čekao da se pojave među fanovima, „Vikinzi“ pobjegoše u maglu. Johana sam čak uspio uloviti nasamo kod backstagea, ali me „otpilio“, a redar mi je umalo zbog toga otkinuo glavu. Dovoljno rečeno.
Onaj tko nije bio, nek mu bude žao. Popravni ispit možda slijedi već na Morbid Angelu, koji krajem mjeseca zazivaju paklene đavle i demone u Močvari. Nekima, duhovno iscjeljenje, za razliku od domaćeg šupljoglavog i bezličnog pop-folk etera u kojem je svaka spomen pravog rock’n’rolla, a kamoli tek metala, zatrta malte ne u zemlju. Štovateljima potonjeg poručujem: „Dabogda zalutali na death metal koncert!“