Koprivnička scena je u 2022. godini iznjedrila još jedan electro pop biser
Debi album kantautorice zvane Anna Moor, pravog imena Romana Pavliša gotovo da je imenjak s albumom “Plavi avion” Rundek Cargo Trija iz 2010. Iako je razlika između ta dva albuma poprilična, u jednom su sentimentu slični: to su uglavnom meditativni albumi, albumi unutarnjih putovanja. Netko bi možda rekao da je Anna Moor koprivnički odgovor na Lanu Del Rey, i ne bi bio u krivu, no Anna Moor ipak zvuči kao da svoje pjesme stvara iz svoje potrebe, a ne da nekome bude odgovor, pa bila to i Lana Del Rey, unatoč oslanjanju uglavnom na elektropopične balade sporog i još sporijeg tempa.
Za realizaciju svojih “Plavih aviona” Pavliša je angažirala solidnu ekipu sastavljenu od renomiranih kolega i mladih lavova. Ime kao što je Marin Hraščanec nije nepoznato pratiteljima koprivničke glazbene scene, ime pocket palma također nešto znači, a i novi (zasluženo) miljenik hrvatske glazbene kritike Ivan Grobenski je dao svoj obol. Tu su još i Lana Janjanin, Konrad Mulvaj, te još par članova obitelji Hraščanec, u ovom slučaju Rajnard i Helena. Njeni suradnici su se našli u zvučnoj viziji Pavliše, s druge strane Romana i njeni suradnici su tako razvukli zvučnu sliku poput tijesta za burek u svim smjerovima, a konačan rezultat je također kao burek, uvijek je barem dobar ako već nije izvrstan.
Gastronomske doskočice na stranu, glavna kvaliteta albuma je predvidiva nepredvidivost. Stil i zvuk su jasno definirani, no unutar tih jasnih granica iskaču dionice delfini iz mora, poput trube u pjesmi “genovia”, posveti preminulom djedu ili jazzom oplahnute klaijaturističke dionicu u “Život kao rijeka”. Još jedan vrlo interesantan broj je “neostvarena”, meditacija na temu iznevjerenih očekivanja u svijetu u kojem zapravo nitko ne zna koje su polazišne ili krajnje točke nečijeg životnog putovanja. Razigrana “Valove love” možda bude hit idućeg ljeta, a možda i ne, ako se uzme u obzir sposobnost prognoziranja potpisnika ovih redaka.
Ako kažem da je to indie pop, nisam rekao puno, no to je album za specijalne prigode, kad je čovjek sam sa sobom i kad dozvoljava Pavliši da vremenski i prostorno objasni slušatelju da, to što ne radi ništa i sluša muziku je zapravo sjajna stvar, ili je to album za skrivanje ispod dekice, kad je vani grozno vruće ili grozno hladno. Lako se mimoići s “Plavim avionima”, jer to nije najbombastičnija muzika u Koprivnici, no jednom kad se krene s njima na put, nitko ne garantira da neće biti najljepši.
Ocjena: 8/10
(Intek, 2022.)