Drugi dan zadarsko KvartArt festivala bio je posvećen Anti Perkoviću.
KvartArt je zadarski urbani festival širokog spektra programa i zbivanja, smješten u prostoru bivše Radićeve vojarne koji je na deset minuta laganog hoda od centra grada. Od pokretanja mu je cilj postati mjesto druženja, razmjene iskustava i prezentiranja umjetničkih programa kroz obrazac dijametralno suprotan od uobičajenih stremljenja turističkih destinacija na našoj obali, jer dakako nije osmišljen kako bi privlačio turiste, već pružio smisao lokalnoj zajednici.
Ima li takav potez efekta? Po viđenom, u odnosu na prošlu godinu, itekako ima. Šikare koje su lani gušile neke od ruševnih objekata, dovedene su red. Veliki skate park nakon uređenja unutrašnjeg dijela, dobiva i svoj vanjski sadržaj, preuređeno rukometno igralište Žutinel postalo je novi koncertni plato, a po pitanju posjećenosti već se u petak 15. lipnja stvorila gužva kakvu organizatori ne pamte.
Subota je bio dan posvećen Anti Perkoviću, prerano preminulom glazbeniku, kritičaru, književniku i glumcu, čovjeku koji je posebno obilježio našu urbanu kulturu, tako da je to bila jedna lijepa gesta i znak sjećanja Zadrana na svog nekadašnjeg sugrađanina. Program je počeo već u jutarnjim satima projekcijom dijelova iz dokumentarne TV serije “Borderland Soundtrack” redateljice Brankice Drašković, inspiriranih Antinom knjigom “Sedma republika”.
U festivalskom Dnevnom boravku otvorena je izložba „Fragmenti iz Zadra – Ante u razgovorima sa zadarskim prijateljima“, a potom je uslijedio okrugli stol i prezentacija novog izdanja knjige „Sedma republika“ gdje su sudjelovali Boris Pavelić, Ljubica Letinić, Krešimir Blažević, Borut Šeparović, Roman Simić i moja malenkost, kako bi se i usmeno prisjetili fragmenata druženja, suradnje i djelovanja s Antom. Trudili smo se izbjegavati patetiku, jer ju ni Ante nije volio. A opet, koliko smo u tome uspjeli najbolje znaju oni koji su prisustvovali okruglom stolu, jer čovjek kao biće općenito teško prikriva emocije. Meni osobno bilo je drago što razgovor nije tekao jednosmjerno. Bila je to i lijepa prilika, za nas goste, saznati od okupljenih (na inicijativu Borisa Pavelića) tko je bio Bob Panker, čovjek o čijem podvigu puštanja Partibrejkersa u zadarskom kafiću usred ratnog ozračja 1991. godine, je Perković posvetio crticu u knjizi „Sedma Republika“.
U večernjem glazbenom dijelu programa na Žutinelu nastupili su Mayales, Letronika i Lica mista, što je također bio suptilni odabir za ‘Antin dan’ . Najčvršća poveznica tu su dakako Jura Ferina i Pavle Miholjević, glazbeni i producentski dvojac koji je s Antom Perkovićem bio blizak u svakom pogledu, što na prijateljskom, što na profesionalnom nivou.
Od objavljivanja posljednjeg albuma „Simbol za Sunce“, Jura i Pavle su u stalnoj koncertnoj postavi Mayalesa, dok je Letronika, sastav u kojem pjeva Đana Šegon iz nekadašnje grupe Kultura, njihov novi potentni projekt koji izuzetno dobro korespondira izazovima modernih glazbenih stremljenja i ne ‘vuče repove’ njihovih sastava iz prošlosti.
Za Lica mista, bend koji je nastao 2011. u Preku na otoku Ugljanu, može se slobodno reći da nipošto nisu zalutali na ‘Antin dan’, upravo je to bend po Antinoj mjeri – jednako ekletičan i surov u izričaju, obojenom dijalektom, svojevrsna točka gdje se Sonic Youth i Joy Divison sudaraju s dalmatinskim kamenom i stvaraju novu autentičnost. Svakako grupa na koji treba obratiti pažnju.
Okolnosti su htjele da od dva održana koncerta Letronike budem na oba. I svo odušeljenje koje sam osjećao na prvom koncertu u zagrebačkoj Tvornici kulture prije mjesec dana jednostavno se potvrdilo i na drugom nastupu u sklopu KvartArta. Njihovu estetika moćne pulsirajuće ritam sekcije smještene u prvi plan uz izvrsnu Đaninu vokalnu izvedbu, tijekom koje svaku pjesmu oboji drugačijim tonom, prepoznali su i Zadrani iako o tom bendu nisu mogli unaprijed znati apsolutno ništa.
Što se tiče Mayalesa, bolje mjesto i priliku za koncert, gledano po presjeku publike, u Zadru nisu mogli dobiti. A uspjeli su i svoju produkcijsku zahtijevnost, obzirom da je riječ o većem sastavu u kojem se pretapaju čak tri električne gitare, iznijeti do kraja u željenoj dimenziji zvučne raskoši i svoj svojoj punoći zvuka. A nije to mala stvar, u gradu, kako oni koji su upoznati s prilikama kažu: „moš’ doć’ svirat jedino ako si Psihomodo pop ili cover bend“. Kad se to uzme u obzir, manifestacija kao što je KvartArt uistinu je potrebna Zadru. Na njoj se može osjetiti jedan sasvim drugačiji puls.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
