Bombardirani prežvakanim folklorom pretvorenim u profit, smak svijeta zakazan za danas, 21.12.2012. (za koji još treba ustvrditi po kojoj će vremenskoj zoni započeti ili što već…), svi smo prezasićeni idiotarijama i popušili su ih samo ovisnici o plavim platformama za ispiranje mozga i dijeljenje slika bez značenja.
Glazbene legende Jinx već su dobili bitku s apokalipsom i Yaya ju je zaplašila još u prošlom mileniju, a o novoj Coco indiferentno pripovijeda:
„Jinxi su smak svijeta čekali i obilježili 1999. s Ljetnom pločom katastrofe. Ovogodišnji smak svijeta nemamo namjeru dočekivati jer nam je isti dopizdio. (Coco Mosquito, JINX)“
Dobre kritike, YouTube klikovi, publika koja se množi poput galopirajućeg virusa trojci na relaciji ST-ZG dovoljna su preokupacija da odjebu trivijalnosti.
„Smak svijeta? Nisam upoznat s tim. Ni jedan kredibilni izvor mi nije dostavio tu informaciju“ (Zondo, Dječaci)
Pitamo se, što bi li nam na to rekao Kid Rađa…?
Uvijek ozbiljna i suzdržana teta Natali Dizdar sugerirala nam je e-mailom da vjeruje u novu zoru i novi dan i da se osjeća dobro:
„21.12.2012. provest ću radno i to u Sarajevu, najprije u studiju gdje snimam novu pjesmu, a navečer imam koncert.“ (Natali Dizdar)
Kud idu Bugari, tamo ćemo i mi. Valjda… Ali ni Kawasaki 3P ne vjeruju u proročanstva kao ni mi jer bilo bi predepresivno, ali i prema matematičkim izračunima nemoguće, da pomremo svi na rođendan Samuela L. Jackson. Brate, ne ide. Krivi dan, jebiga. Demirel, u svakom smislu vertikala predragog nam benda, skoro zaboravio da se bliži i taj dan, pa je s malom isprikom poslao mejl:
„Smak svijeta, kao svjetski markentiški trik, se ionako ne održava 21.12.2012., već dan kasnije, 22.12. kad ću taj divan dan provesti s bendom na svirci u ZG-u, u novootvorenom klubu Vintage industrial bar ( savska 160 ) gdje ćemo izvesti zadnji put, post-apokaliptičnu pjesmicu Antoniju i ostale hitove. Nakon toga popiti koju pivu sa dragim prijateljima…ipak, malkac nam je žao što nismo dogovorili lovicu unaprijed :-)…vidimo se!“ ( Demirel, Kawasaki 3P)
Ako bi itko od navedenih pisao i pjevao o apokalipsi, onda su to dubrovački Embassy 516 – jedan od ovogodišnjih dragulja male, ali dragocjene etikete Geenger Records. Iako morbidno slikoviti i slikovito morbidni, momci itekako shvaćaju moć kolektivne euforije:
„Doček smaka svijeta članovi Embassy 516 će provesti radno na pozornici Kluba Orlando u Dubrovniku s noći 20. na 21. prosinca. A baš na sami 21. ćemo u javnost plasirati video “The Bees, The Beasts, The Nightmare Train” koji sam po sebi u vizualnoj cjelini sadrži elemente karakteristične za post-apokaliptične filmove. Datum i priča su bili idealan poligon za korštenje upravo takvih elemenata i motiva!“ (Žarko Dragojević, Embassy 516)
P.S. Ako čitate ovaj tekst – zajebali su nas.