Artan Lili u Klubu – nova uzbuđenja za stara i nova pokoljenja

Beogradski bend Artan Lili predvođen Bojanom Slačalom, jednim od najtalentiranijih glazbenika svoje generacije napunio je zagrebački Klub. u trenutku kad se zarolao deseti Pozitivan koncert u Domu sportova.

Artan Lili u Klub.-u (Foto: Zoran Stajčić)
Artan Lili u Klub.-u (Foto: Zoran Stajčić)

Basist i pjevač Bojan Slačala jedan je od onih rijetkih glazbenih talenata koji osjećaju trenutak vremena, tj. epohu i s istim se hvata u koštac iako bi po svoj logici puno njih i s manje talenta odustalo i svoju kreativnost usmjerilo u nešto daleko isplativije. No umjetnički nagon je nešto što tjera prema naprijed bez obzira na loše okolnosti. Da je Slačala kojim slučajem rođen u Velikoj Britaniji, već bi se sada možda tamo pisalo da je nasljednik jednog Damona Albarna. No tu smo, gdje jesmo, a Slačala osjeća ovu scenu koja više nema ni svoje ime, već je benigno nazivamo ‘regionalnom’, a možda bi je trebali jednostavno zvati ‘našom’ jer je potpuno jasno od kud do kud se prostiru njene ‘regionalne granice’.

Slačalin Stuttgart Online u kojem svira zajedno s bubnjerem Markom Barišićem definitivno je izgradio najbolju rock duo kreaciju od svih koji su to pokušali na ovim prostorima oponašajući put The White Stripesa, jer je za početak pronašao svoj izričaj, a nije kopirao postojeće matrice. Iako Stuttgart Online ima od svega po malo, počevši od Discipline kičme, tekstualno ima više sličnosti s poetikom Damira Avdića. Je li sa Stuttgart Online došao do kraja ili ne potpuno je nebitno u slučaju novog Slačaninog benda Artan Lili, jer Artan Lili je logični nastavak – nešto što se u početku činilo kao ekstenzija Stuttgarta, ali se sada može govoriti o potpuno novoj zaokruženoj cjelini koja u svom zvuku baštini iznimno širok spektar puno toga iz popularne glazbe, od punka, postpunka, disca, funka, garagea, ali strikno utrpanog u pop okvire definiranih izmjena kitica i refrena. Stoga ne čudi što je ono što sviraju Artan Lili prozvano noise popom, a opet u njihovu zvuku ima i Obojenog programa, i Sonic Youtha, i Jarbola, i EKV-a… sve je tu, a opet novo i definirano na način na koji se to do sada nije moglo čuti.

2013. se prvi singl „Džoni“ činio kao ‘sretni incident’, no „Najbolje što znam“ i „Srce“ koji su uslijedili bili su signal da se kuha jedna izvrsna priča. A i taj dio je bio neobičan jer su se singlovi samo nizali bez albumske cjeline koja ih je mogla objediniti. Novi je uvijek bio dovoljno ‘pomaknut’ od prethodnog, kao da četvorka Dragan Knežević, Romana Kasumović, Marko Ajković i naravno Bojan Slačala ne želi robovati formi, već sa svakom pjesmom želi iznova biti novi bend. A tako nešto ovdašnja rock scena do sada nije vidjela, što Artan Lili u ovom trenutku svrstava u jednu od njenih najuzbudljivijih stvari.

Zagrebački koncert u Klub.-u koji se odvijao u isto vrijeme kad je vojska omladine hrlila prema Domu sportova na TBF, Jinxe, Elemental i Jonathan nije prouzročio to da se pred pozornicom ispred Artan Lili nalazi ‘dva i pol čovjeka’, dapače, podrumski prostor u Hatzovoj okupio je stotinjak uistinu zainteresiranih za taj zarazni novi-stari zvuk iz Slačaline ‘radionice’ koji bi po slobodnoj procjeni pisca ovih redaka u neko dogledno vrijeme mogao postati itekako podatan i interesantan nekim budućim pokoljenjima koja osjećaju privrženost prema ovdašnjem urbanom zvuku u prostorima veličine Doma sportova, osim ako im bendovi poput Brkova pošteno ne ujebu slušnu budućnost.

Ono što je bilo zanimljivo na zagrebačkom koncertu grupe Artan Lili bilo je to što se u najvećem broju okupila seniorska ekipa posjetitelja koncertnih događanja, iako je riječ o bendu koji bi definitivno ritmom i rimom mogao izuti iz cipela i daleko mlađe slušatelje već s uvodnom „A šta bi bilo da sam ja“ koja u sebi sadrži poptuno artikulirani bijes i ritam kojem se teško oduprijeti, nakon koje su se jednakom izvođačkom snagom nizale „Sve iz početka“, „Blato“, „Nije teško kad se mora“ do središnje kulminacije s pjesmom „Novi zvuk u gradu“ ujedno jednom od najprovokativnijih kad je u pitanju sukob generacija (i to na prvo slušanje) iako je najviše glasnih reakcija izmamila „Najbolje što znam“ koje već ima status hita ovog benda, kao i naravno „Džoni“ kojim je na bisu podvučena crta pod zagrebački nastup.

Je li time u potpunosti predstavljen debi album (od kojeg se trenutno na Bandcampu može preslušati sedam pjesama) teško je znati jer možda ni Slačala i društvo u to nisu sigurni, kao ni to da će se sve izvedene pjesme od sinoć naći na njemu. Najvažnije je što je cijela ta desetljećima utabavana forma pretvorena u uzbudljivo glazbeno putovanje s neucrtanim rutama i stanicama. Ime Artan Lili svakako treba zapamtiti. I naravno ne propuštati kad se ukaže u vašem gradu.

Zadnje od Izvješće

Idi na Vrh
X