Dušu će vam razdirati balade poput „Different Pulses“, „Setting Scalpels Free“, „The Disciple“ i „Is This It?“, dok vam ritam i refren pjesme „Turn“ neće izlaziti iz glave…
Postoje glazbenici koji su istinski portali u svijet harmonije, oni koji imaju „Cosmic Blues“ kako je to davno otpjevala Janis Joplin. Iz takvih inspiracija kulja poput magme iz vulkana. Na sličan način su im rastopljeni i pomiješani stilovi koje izvode, a u tim fazama kreativnog naleta sve im dobro stoji –sve zvuči kao neke stare dobre pjesme kojih se ne možemo sjetiti, a opet sve je svježe i novo. Takvi stvaraju pravu ovisnost, njih se teško zasititi…
Najnovije takvo otkriće je Asaf Avidan, jeruzalemski autor i pjevač koji je internacionalnu pažnju na sebe privukao hitom „One Day / Reckoning Song“. Koliko je privukao pažnju, toliko je i zbunio svojim vokalom, jer se od tetoviranog lika s irokezicom na glavi ne očekuje ženstveni glas i emocija u rangu jazz diva. I ja sam kad sam se prvi put susreo s njegovom glazbom mislio da je riječ o izraelskom pandanu Mobyja, te sam uzalud tražio ime pjevačice koju je tako vješto umiksao u ruho svoje pjesme, jer je i cover albuma „Different Pulses“ više dizajniran na način kako se ‘umata’ klupsko DJ-iranje, nego autorski solo uradak. No ni to nije tako daleko od glazbenog sadržaja istog.
„Diferent Pulses“ (koji je u Izraelu objavljen 2012., a u ostatku svijeta 2013. godine) upravo u određenom dijelu posjeduje taj plesni klupski naboj. Obzirom na svoje godine, sličan osjećaj sam imao kad sam svojevremeno prvi put čuo The Stone Roses – pjesme su im imale rock formu, ali se uz njih moglo plesati, imale su taj do tada nepostojeći dvoznak, koji je kasnije odlično okarakteriziran kao Madchester, kao što je Manchester ujedno postao melting pot u kojem su po prvi put u jedno stopljena dva urbana plemena, koja su opet nakon toga vrhunca hypea krenula svaki na svoju stranu.
Asafov album je cjelokupno otpjevan na engleskom jeziku, ali iz njega zrači opijajući Istok, ali na decentan način, onaj kakav imaju primjerice brojni izraelski jazz glazbenici. Nema govora da je riječ o predvidljivoj plošnosti jedne Ofre Haze, koja je, istina, bila veliko osvježenje u vrijeme kad se pojavila, ali je jednako tako bila brzo potrošena u internacionalnim okvirima, a pomalo je paradoksalno da je do današnjeg dana ostala kao jedina izraelska pjevačica koju je širi auditorij zapamtio.
Avidan već nakon prvih stihova „My Life Is Like Wound, I Scratch So I Can Bleed“ naslovne pjesme „Different Pulses“ se urezuje u uši, ulazi u krv i nakon toga ga se više ne može zaboraviti. Neću ovdje sada koristiti neko poznate biblijske motive krvarenja, zbog cijele političko-religijske halabuke u ovoj državi, ali iz Asafa se osjeti ta vrsta weltschmerza pretvorenog u ranu koja ne može zacijeliti zbog opsesivno-kompulzivnog poremećaja onoga tko je ima. Asaf Avidan također posjeduje i snažan politički moment u svojim stihovima, sličan onome koji ima njegov sunarodnjak jazz saksofonist Gilad Atzmon. Samo za razliku od Atzmonovog otvorenog anticionizma, Asaf Avidan vrišti kao krvava žrtva istog. U pjesmi „The Disciple“ to je razvidno u stihovima: „All the things these eyes have seen, this time they’ve really crosses the line, I think I’ll pack up all my shit and cross to Palestine, strip down all my clothes, I’m gonna run into the wild, leave you with my bitter wounds, leave you with my pride…“ Dakle, vjerni učenik prijeti neposlušnošću, a kad to izađe iz usta rođenog pjevača, srsi prolaze kroz kičmu od težine tih riječi kad se uzme pozadina svega. Valjda od tuda izlazi ta Avidanova emocija snažna poput one koju su imale Ella Fitzgerald, Dinah Washington i konačno Billie Holiday. Bol zbog nepravde kojoj se ne vidi kraj, u kojoj jedna krhka umjetnička duša može samo vrištati iz sve snage.
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=gnhJ4Ceor_M[/youtube]
„Difernt Pulses“ je stoga pulsirajuće glazbeno srce koje odzvanja u novom ruhu world musica. Nije to world music u smislu da ga se kao većina iz tog stila može smjestiti u geografsku ladicu, već je riječ o korištenju svega iz glazbe, bez obzira na podneblje, stil ili vrijeme, što se učini podatnim za izražavanjem emocije. Na momente Avidanovu glazbu tako oboje mariachi trube, potom europski elektro-minimal, morriconeovski ljudski zvižduk i ječeće gitare, cohenova elegičnost, zanjiše i dvokorak valcera po potrebi, zatutnji drum & bass, kao što se i prolomi neki istočnjački patern, a sve je to zaokruženo u najfiniji soul i jazz zbog njegovog vokalnog izričaja, da bi krajnji produkt bio visokokvalitetni pop kojeg će i najneukije uho pozicionirati u sadašnjost, tj. 21. stoljeće.
„Different Pulses“ je dokaz da pjesma „One Day / Reckoning Song“, nipošto nije bila slučajnost, a Asaf Avidan čudo jednog hita. „Different Pulses“ po tom pitanju zvuči kao neki best of. Dušu će vam razdirati balade poput „Different Pulses“, „Setting Scalpels Free“, „The Disciple“ i „Is This It?“, dok vam ritam i refren pjesme „Turn“ neće izlaziti iz glave.
Izuzetno ugodno iznenađenje već na početku ove godine.
Ocjena: 10/10
(Telmar Records / Universal Music, 2012./2013.)