O’šo august, ali ostale Auguste. Dvije cure s akustarom i puno nježnih melodija. Tek na startu ‘ozbiljne’ autorske karijere otkrivaju gdje su smještene u okviru domaće pop scene.
Kakve ste koncertno osim atraktivne? Što znači vidjeti i čuti Auguste?
Gordana: Doći na naš koncert znači i dobro se nasmijati jer smo ponekad vrlo smotane. Točnije ja, jer ne mogu počet pjesmu iz pravog tonaliteta (od silne sreće i uzbuđenja) pa Ivana krene pjevati, pa ja shvatim da to nije to, pa ju prekinem, ha, ha. Nismo još imale toliko koncerata da bismo mogle izvući neki generalni zaključak kako koncertno funkcioniramo, ali trudimo na koncertima biti opuštene i komunicirati s publikom. Trenutačno radimo na popunjavanju stalne postave pratećeg benda pomoću kojeg ćemo, bez obzira na minimalistički zvuk kojim težimo, ipak izgraditi jedan puniji, čvršći zvuk.
Ivana: Uuuu, atraktivne!Hvala! To nam je cilj! Mi smo uvijek na koncertu nasmijane! Malo nam je mršav koncertni Auguste repertoar. Imale smo kreativni boom proljetos i onda su došli rokovi, pa ljeto, pa godišnji pa je sve nekako stalo. Tako da autorske stvari još uvijek izvodimo u kombinaciji sa obradama. I dalje zapisujem svoje stihove, prepravljam, križam, brišem i nadopunjavam, a onda dolazi na red Gordana sa svojim glazbenim rješenjima. Nakon koncerta nam ama baš svaki put netko priđe, kaže da mu se sviđamo i da je super ovo što radimo. To nas samo potiče na ovako rujemo iz prikrajka. Nikog ne želimo povlačiti za rukav i gurati mu pod nos našu glazbu. Draže nam je kad nas ljudi obraduju i kad dobijemo novog ”fana” jer su pjesme nekako pronašle put do njega.
Ljeto je, Vaš je mjesec, vrijeme lakih tema. Koja je najlakša obrada koja Vam je kapnula i kako to funkcionira autorski. Jeste li same Vas dvije ili imate neke suflere i pomagačice/pomagače?
Ivana: Ja kažem ”Sing it back” od Moloka. Oooo, kad smo to prvi put probale (ne znam ni čija je to bila ideja), ostala je zauvijek na repertoaru. Otprve mi se svidjela i još mi uvijek nije dosadila. Kako funkcioniramo autorski? Ja zapisujem svoje ideje na papir, kasnije ih Gordana čita i oblikuje u note. Jednu je pjesmu napisala naša prijateljica Petra Petrović, ali Goga i ja smo taj kreativni dvojac oko kojeg gradimo priču. Usput tražimo ljude kojima se sviđa ovo što stvaramo i polako formiramo bend, tako da nas već sada na klavijaturama prati Tomislav Leko. Sviđa nam se ovako ogoljena akustika gdje se više ističu vokali tako da ništa ne forsiramo i ako netko upadne -upadne.
Gordana: Što se „Sing it Back“ tiče, to sam ja počela svirati neke jazz akorde i shvatila da odgovaraju toj pjesmi. Kad smo shvatile još da refren odlično zvuči dvoglasno, to je bilo to! Uvrštena je na repertoar. Ja sam autorski za tekstove potpuno neupotrebljiva, tako da eventualno mogu koju notu zapisat.
Cover bandovi – rak rana glazbe, osim kad i ako pristupaju obradama aranžmanski drugačije pa udahnu neki novi život, recimo Nouvelle Vague tipa. Inače bude samo bezidejnost i linija manjeg otpora ljudi nedovoljno maštovitih da rade autorski pa im se lakše šlepati uz win-win originale. Inače je cover bandu svrha samo u prvih par mjeseci kad uče svirati i traže se glazbeno pa da se lakše nasloniti na uzore i pronaći na crossroadsima. Slažete se ili oponirate? Za bilo koji ispravan odgovor molba za proširenje Vašeg stava. Jer Auguste je začeto kao cover da bi kretalo u autorskom smjeru.
Gordana: U zadnjih godinu dana sam promijenila valjda pet različitih stavova o sviranju obrada. Trenutačno nemam volje za sviranjem covera, jer smo se posvetile stvaranju novih pjesma pa nekako jedno s drugim ne ide. Ali i kada sviramo covere, ja na njih gledam ogoljene od interpretacije njihovog izvođača.
Ivana: Mi imamo našu gitaru i glasove. Ne možemo napraviti neki science fiction od toga, ali otpočetka nas je profa (Mirela Brnetić, Vokalni studio Bacchabundus) učila da budemo originalne i da se ne trudimo zvučati kao netko drugi. To je odlično i hvala joj puno na tome jer kasnije postane zaista smiješno slušati kako se netko trudi u jednoj pjesmi zvučati kao Willie Nelson, a već u sljedećoj kao Tom Jones ili Elvis Presley. Zaista nam nije problem tražiti jedna drugoj drugi glas tako da jedna pjesma može imati različita glazbena rješenja ukoliko nam dosadi s vremenom. Uvijek se možemo igrati i istraživati nešto novo. Upravo takav način rada smo nastavile primjenjivati i u vlastitim pjesmama. Prvih šest mjeseci smo svirale isključivo obrade i tada smo shvatile da to nema neke svrhe. Bude to dobro, ali ne donosi onaj osjećaj satisfakcije. Tuđe će pjesme uvijek pripadati nekom drugome. Kada sviraš obrade, onda pristupaš pjesmi puno aktivnije. Paziš na strukturu, akorde, harmonije. Zatim faze učenja teksta, tempo, prava informacija, poruka, emocija… Sve smo to koristile pri pisanju naših pjesama. Kada smo ih počele stvarati i kada smo počele primati sjajne reakcije na njih, eh, to je onda imalo smisla. Ne želim reći da ih pišem radi publike, pišem ih radi sebe i koliko god ljigavo i isprano zvučalo, to je zaista bio ispušni ventil. Tek kad sam sve te negativne emocije izbacila iz sebe, krenula sam unaprijed. Znam da svoje pjesme izvodimo jednako dobro kao i obrade, ali one su potpuno naše i ponosna sam radi toga.
Koja je perspektiva? Samo svirke za gušte, DIY ili neka opaka diskografska official album karijera?
Ivana: Apsolutno nemam nikakvih ambicija što se tiče opakih diskografskih karijera. Da je samo za moje gušte, onda bih vjerojatno sviruckala sama sebi u vlastitoj sobi i ne bih ni izlazila van. Morala sam ‘Nekome’ reći neke stvari, a kada ne možeš ravno u facu, onda pustiš neka pjesme same pronađu put do ‘Njega’. Ovako mi se najviše sviđa. Tu smo, sviramo, družimo se i nadamo da nećemo biti ignorirane. Zasad nam ide sjajno.
Gordana: Upravo to. Mi ćemo se ozbiljno posvetiti onome čemu možemo, a to je stvaranju svoje glazbe i snimanju. Sve ostalo što treba doći s tim će doći samo po sebi s vremenom. Ništa ne forsiramo i uživamo! Opaka diskografska official album karijera, zašto ne? Ali bolje jedan kvalitetan album koji će živjeti dugo nego štancati albume samo zato da se snima. Dok bude inspiracije i volje, mi ćemo svirati i snimati!
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
