‘Avatar: The Way of Water’ – Cameron: Čovjek za nastavke

Da Titanic može potonuti dvaput, Cameron bi iz drugog pokušaja snimio odličan film.

“Avatar: The Way of Water”

Trinaest godina i nekoliko dana prošlo je od one večeri kad sam s prijateljima stao u red kupiti karte za razvikani blockbuster Jamesa Camerona o nekim plavim bićima koja izgledaju kao da su iz videoigrice, samo da bi otkrio da je kinodvorana rasprodana i da umjesto toga moram gledati “Sherlocka Holmesa” u viziji Guya Ritchieja. Trinaest godina i nekoliko dana kasnije sjedim sam u kinodvorani dok počinju traileri prije drugog nastavka “Avatara”, ali u pitanju je popodnevni termin usred tjedna; samo sretna okolnost, a ne znak pada popularnosti franšize. Iskreno, moja očekivanja su niska. Kad sam na koncu dobio priliku pogledati prvi “Avatar” bio sam zbunjen. Nije mi bilo jasno kako takva mlohava CGI fešta može postati filmom s najvećom zaradom u povijesti kinematografije.

Trinaest godina kasnije i dalje drži tu titulu, nisu ga uspjeli skinuti svi Marvelovi Avengersi niti išta drugo u međuvremenu. Što je ljude toliko privuklo tom filmu? Imao je epske težnje i trajanje, ali čak ni svi ti toliko reklamirani specijalni efekti i revolucionarne tehnike snimanja i 3D-a nisu ga učinile boljim. Prve reakcije kritike na nastavak bile su podijeljene, premda su upućivale na to da je bolji od izvornika, neki su ga ipak dočekali na nož, dok drugi nisu skrivali oduševljenje. S obzirom na moje mišljenje o prvom filmu, a i nakon lijene uvodne sekvence nastavka, bio sam se spreman kladiti u kojoj ću skupini završiti. I izgubio bih.

Prisjetio sam se i dodjele Oscara te sezone. Kad je “Avatar” kao Golijat poražen kamenom iz pračke nezavisnog “Hurt Lockera”, a pritom i redateljica potonjeg, ujedno i Cameronova bivša supruga Kathryn Bigelow, u rijetkim trenucima kozmičke pravde, kao prva žena u povijesti odnosi Oscar za najbolju režiju. Zlobnici bi rekli da se James trinaest godina od toga oporavljao, prije nego je snimio svoj sljedeći film.

Ali ustrajao je u svojoj viziji planeta Pandore koji je osmislio za svoju sagu, franšizu kojoj se očito odlučio posvetiti do kraja karijere s čak pet zamišljenih filmova iz serijala. Lako se zanijeti takvim planovima kad ti prvi od tih filmova postane najprofitabilnijim ostvarenjem u povijesti. Ali treba održati interes publike. Sam autor je izračunao da drugi nastavak serijala (naslovljen “The Way of Water”) mora postati četvrtim filmom s najvećom zaradom u povijesti kako bi uopće postao profitabilan. Ako mu to ne uspije pentalogija će se lako pretvoriti u trilogiju i crta će se podvući ranije nego što je planirano. U ovoj igri novac je jedino mjerilo.

I dok tako stari cinik sam u kinodvorani promišlja crne scenarije za Camerona dok se vuče uvodna scena patetičnog monologa koji nas vraća u svijet kojeg smo u trinaest godina i nekoliko dana stigli potpuno zaboraviti, Cameron izvlači prvi as iz rukava i pokazuje nam da mu nije potrebno apsolutno ništa da postavi radnju za nastavak. Prijetnja Zemljana, kolonizatora Pandore, se vraća. I to je to. Bez ikakve potrebe za objašnjenjem, ubačeni smo na teren koji je već potpuno utvrđen prvim filmom. Čak se vraća i negativac Quaritch (Steven Lang, u međuvremenu stekao dodatnu slavu kao opasni slijepac u dva nastavka home invasion horora “Don’t Breathe“) čiji je ljudski lik ubijen u izvorniku, ovaj put samo dolazi kao avatar. S druge strane, naš junak Jake Sully (Sam Worthington) sada je posve preuzeo oblik Na’vija i s partnericom Neytiri (Zoe Saldana) ima dva sina i kćer, a odgaja i Kiri koju igra i na’vizirana i do puberteta pomlađena Sigourney Weaver. Potpuno ludo.

U nastavku filma Jake bježi u izgnanstvo i svoju obitelj dovodi u okrilje otočke verzije Na’vija, pleme Metkayina i Cameron se ovdje potpuno prepušta oslikavanju idile, ali napokon i ozbiljnijoj gradnji svijeta u koji nas sad već drugim trosatnim filmom uvodi. I tu negdje dolazi trenutak kad stari cinik mora samom sebi priznati da počinje uživati u filmu. Sviđaju mu se stvorenja koja se uvode, čak osjeća i sklonost prema likovima, ušuškava se u dokolicu i navikava se na tonu CGI-ja koja ga okružuje. Pomalo strahuje od nezaobilaznog krešenda radnje koje već prijeti eksplozijama i vatrom. Jednostavno smo navikli na takve rasplete. Ali…

Stari je cinik zaboravio jednu stvar o Jamesu Cameronu. Taj čovjek jednostavno zna kako se rade nastavci. Pokazao nam je to kad je 1986. preuzeo franšizu “Alien” od Ridleyja Scotta. Njegov prethodnik je snimio slow burning horor u svemiru, legendaran film sam po sebi, ali Cameron je s “Aliens” napravio jedan od najboljih akcijskih SF-ova svih vremena. Prvi “Terminator” bio je odličan, priznat ćemo, ali “T2: Judgement Day” ga je – hasta la vista, baby – gotovo otpuhao u zaborav. Da Titanic može potonuti dvaput, Cameron bi iz drugog pokušaja snimio odličan film. I kad smo već naveli ove filmove, treba spomenuti da njihove odjeke možemo pronaći u “The Way of Water”. Ponovno se javljaju ona robotska odijela iz prvog filma koja uvelike podsjećaju na kontrapciju (power loader) koju Ripley koristi u obračunu s ksenomorfima. Usporedbe s Terminatorom možemo tražiti više u okvirima fabule, dok ćete se “Titanica” (ali naravno i “Abyssa”) sjetiti u završnici koja se odvija u tonućem brodu.

Umjesto da završnica krene putem koji smo toliko puta doživjeli u posljednjih trinaest godina i nekoliko dana i da nas zasipa bukom i brzim rezovima, nepreglednim kaosom i zasljepljujućim trikovima, Cameron pokazuje da je on iz stare škole. Film postaje sve uzbudljiviji, a stari cinik se hvata kako stisnutom šakom navija za dobre momke. A tako nije volio prvi film. I bio je spreman prekrižiti ovaj. Kvragu i predrasude.

Ocjena: 8/10

(20th Century Studios, 2022.)

Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.

Hvala vam.

1.00 € 5.00 € 10.00 € 20.00 € 50.00 € 100.00 € 200.00 €


Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute

Zadnje od Recenzija

Idi na Vrh
X