Kanadska kantautorica Avril Lavigne objavila je svoj novi album, prvi za DTA Records, imena ‘Love Sux’.
Gotovo da nema klinaca devedesetih koji u srednjoj nisu stupili u kakav-takav kontakt s imenom, ali i likom Avril Lavigne. Našla se u mainstream rijeci prije skoro 20 godina, na pravom mjestu u pravo vrijeme, ali i s dosta korektnim stavom. Arhivirani razgovori iz tog doba, kao i njeni javni nastupi jasno daju naslutiti kako se Avril držala svoje linije onda kada je industrija od nje htjela napraviti idealnu pop pjevačicu.
Opet, kako se u ondašnjem čudnom mainstream loncu našla u dosta specifičnom periodu, na prvi pogled ne postoji ništa kontrakulturno u pjesmama koje su od nje stvorile Avril – ali, obzirom na stanje u odajama popularne kulture tadašnjeg časa, u kojem dominiraju pop punk titani i filmovi a la “American Pie” i seksistički dudebro mentalitet, takav jedan ulazak ženske energije u tako isključivu priču značio je bitan preokret. Avril i možda još Hayley Williams – samo njih valja spomenuti pri čestitanju na tom odlučujućem disbalansu. Iako je danas stanje grozno po pitanju položaja žena kako na raznoraznim malim scenicama tako i na širem platnu globalne glazbene industrije, naći će se individualnih do blago skupnih slučajeva koji unisono potvrđuju upravo tu tezu, doduše u jednom jako kratkom vremenu.
S vremenom je nekako to sve palo u vodu i Avril se polako ali sigurno pretvorila u robotiziranu pop pjevačicu. Tužan ishod s valjda već zakazanom tužnom sudbinom, no svejedno, ta karikatura nije bila ugodna za uši. Netko je valjda mislio da vizualni dio to može ispraviti, ali svi ti spotovi koji su se akumulirali s godinama naprosto nisu mogli parirati klasicima. Možda nisu ni snimani s takvom namjerom, ali svakako je legitimno probati povući neku vrstu paralele kad se radi o okretu za 360 stupnjeva.
Nakon te faze dolazi ova trenutna – Avril Lavigne potpisala je za DTA Records, etiketu Travisa Barkera i objavila novi album “Love Sux”.
Malo toga dobrog se da iskopati prilikom slušanja novih pjesama. Pokušavaju biti nalik onim starima, ali nikako da se među njima nađe nova “Girlfriend” ili pak “Skater Boy”. Na mnogo kako suptilnih tako makro poteza želi se, barem produkcijski, doseći stari sjaj, dok tekstualno, vizualno i čisto estetski Avril sebe ni po čemu ne želi izvući iz aktualnih trendova. Ne radi se o tome da sad najednom visi s mlađima – ta sintagma odiše iznimno mlohavim vibrama, već ju ništa od mlađih ne razdvaja, osim biologije. Taj izričiti “fuck you” moment, koji joj je omogućio da kroz gotovo dva desetljeća ostane prisutna, ako ništa, u primisli mnogih, jednostavno više nije taj. Ako njega nema, Avril počinje polako gubiti svoj šarm – a ako ona, od svih ljudi, tako naglo izgubi osobnost bespomoćno se valjajući u nostalgiji novog mirisa – možemo odustati od tople nade koju smo možda prije godinu dana osjećali prema povratku gitara u prostor glavne struje.
Nakon godine istih trikova, možda je vrijeme da na trenutak stanemo na loptu i mirno sačekamo kraj rebrandinga nostalgije.
Ocjena: 5/10
(DTA Records, 2022.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
