Baš kako je i najavila u razgovoru s Davorom Hrvojem objavljenom i na stranicama RDD-a, američka Japanka Ayako Shirasaki i njezin trio publici su zagrebačkog koncerta iz ciklusa Jazz.hr/proljeće u maloj dvorani Vatroslava Lisinskog ponudili pregršt predivnih melodija i ponešto uvrnutih harmonija.
Uz poslovično savršen – jasan, topao, zaokružen – zvuk malog Lisinskog, pijanistica Ayako Shirasaki, kontrabasistica Noriko Ueda i tamnoputi bubnjar Quincy Davis u nešto su manje od dva sata izveli jedanaest jazz skladbi različitih profila i dimenzija, lako skačući iz ugođaja u ugođaj, objedinivši cjelinu staklorezački urednom izvedbom oplemenjenom elegantnim i maštovitim naletima iskošenih uresa i u djelo provedenih ideja te gotovo neprestanim sitnoswingerskim ljuljanjem.
Shirasaki je „delikatni dinamo poetske energije i dobrog ukusa,“ lijepo je na portalu JazzWax zapisao Marc Myers, a njenih dvoje suradnika skladno dišu s njom, bilo da je riječ o bojama bluesa kao u preradi „Sanjarenja/Traumerei“ Roberta Schumanna, hard bop preoblikovanja japanske narodne „Antagata dokosa“, hot bopa u „Cup Bearless“ Toma McIntosha, pitkog i jurcavog swinga u „April In Paris“ Vernona Dukea, Španjolske u „Un poco loco“ Buda Powella ili oštrokutne psihodelije u „Oleu“ Sonnyja Rollinsa.
Osobitim, nepretencioznim šarmom pristojne domaćice ili školske učiteljice glazbenog koju možemo zamisliti kako nakon nastave ide na plac kupiti pušlek grincajga, Shirasaki je prijateljski najavljivala skladbe objašnjavajući gdjekad i podrijetlo njihova dolaska na njezin repertoar pa je s bendom odsvirala isječak „Cutea“ Neala Heftija kako bi predočila odakle je izvukla nadahnuće za svoju „Peace of Mind“, dok je kao uvod u „Antagatu dokosu“ objasnila o čemu je riječ u toj tekstualno šašavoj narodnoj pjesmici s otoka Kyushu i zajedno s Uedom nam je i otpjevala, a capella, dok je Davis nogom udarao ritam o pod i žonglirao trima narančama. Pritom se nisu doimali kao da se posebno trude izvoditi šou, nego da su naprosto opušteni, zadovoljni i ljubazni prema publici.
Poseban događaj, nema što!
(KD Vatroslava Lisinskog, mala dvorana, Zagreb, 25. ožujka 2015.)