Makedonski elektro indie pop sastav postigao je respektabilnu kvalitetu na svom trećem službenom izdanju. Možda će teže postići afirmaciju u regiji zbog izričaja na engleskom jeziku, ali čini se kako je Bei The Fish time trenutno manje opterećen. Utoliko bolje za njihovu glazbu.
„Ili su dobri, ili su upali preko veze.“ – bilo je razmišljanje koje mi se vrzmalo po glavi prije nastupa makedonske grupe Bei The Fish na Avalon Festu u Beogradu u lipnju ove godine, koji će ostati upamćen kao posljednji koncert Amy Winehouse. Regionalni line up prije Amyjinog posljednjeg glasovitog debakla činili su srpski Zemlja gruva!, hrvatski Elemental i makedonski Bei The Fish. Sve to je (u nešto manjem obimu) podsjećalo na nekadašnji jugoslavenski „republički ključ“, kad je svaka republika morala imati svog predstavnika, ako je bila riječ o nečemu federalnog karaktera.
Obzirom da je festival organizirao makednoski promoter Avalon produkcija, misao da bi se u cijeloj priči Bei The Fish mogao naći nezasluženo imala je određenu podlogu. No na sreću nije bilo tako. Ovaj elektro indie sastav kojeg predvodi klavijaturist i pjevač Ognen Anastasovski bio je tada na visini zadatka, iako gledano u gabaritima, gigantska festivalska pozornica izgrađena za zadovoljenje 20.000 posjetitelja nije „prirodno stanište“ ove grupe čiji sofisticirani izričaj više odgovara nekom intimnijem manjem prostoru.
U glazbenom smislu Bei The Fish više imaju poveznica s Beautiful South i Belle & Sebastian nego s bilo čime drugim na makedonskoj sceni. Estetika glazbe grupe prožeta je muško-ženskim odnosima na sličan način kako to rade spomenuti britanski bendovi, dakle peckavo ispipavanje suprotnih karaktera, vješto uklopljeno u gabarite pop pjesme, koje su samo naizgled jednostavne, dok su u srži protkane višeslojnim finim vezama koje treći službeni album „Just An Idea!?“ trenutno svrstava u nešto vrijedno pažnje u odnosu na puno toga što je iznjedrila regionalna pop produkcija.
Album je u samoj špici današnje glazbene post moderne. Crpi inspiraciju iz elektro popa osamdesetih, ali na jednaki način reciklira energiju i iz francuskog jazzy šansonjerstva, tanga, klasične glazbe i uistinu „začinski malo“ makedonskog Bizanta (jedino u pjesmi „The Dream“). Koktel nabrojanih stilova zvuči prije kao da je kojim slučajem zapakiran od strane nekog britanskog ili francuskog sastava (a jednako je i komunikativan da bi eventualno i u tim sredinama mogao polučiti uspjeh), nego od strane nekoga s ovih prostora.
Bei The Fish ne preže ni od električne gitare koju na način sličan Radioheadu hrabro (i smisleno) iskoristi za emotivnu kulminaciju sve do samog završetka u pjesmi „Called You Once“. Ognen Anastasovski u vokalnom izričaju njeguje Bowiejevski pristup, ali ima tu još prizvuka i Richarda Hawleya i Roberta Smitha. Zvonki i ugodni vokal Valentine Minovske je kontrapunkt Anastasovskom i grupa je od toga napravila svoj najjači adut. Dueti su isprepleteni dramskim elementima, a zvučna kulisa je pojačana i raznim zvukovima iz (urbane) prirode, poput zvonjave mobitela, kolodvorskog žamora, hodanja, zvukova ulice i sl.
Tako je „I’m On My Own“ emancipacijska zamka muško-ženskog odnosa para koji ju u konceptualnoj priči ovog albuma započeo slučajnim susretom na kolodvoru, odnosno u pjesmi „Big City-Mixed Up“. „Just a Game“ je mazna i senzualna igra zavođenja, dok se u „Inter Mission“ pali ljubavna iskra koja krešendira u strasti i otpuštanju „svih kočnica“ u posljednoj „Dating Game“ koja je ujedno i kulminacija „Just An Idea!?“ albuma.
Zanimljiv je i mjuzikl pristup ovom albuma koji traje nešto više od 37 minuta. Početak je dramatičan i težak, kao da ga je radio Richard Hawley, ili pak Matthew Bellamy iz Musea, dok se od sredine pretvara u plesni album, koji se pak ne rasplinjava u lirskom segmentu. U tom silnom žanrovskom melting potu Bei The Fish je ugostio i britanskog repera Ola Diossa koji je uvjetno rečeno unio i djelić atmosfere The Streetsa i Badly Drawn Boya.
Treba još dodati da je album „Just An Idea!?“ najavljen kao dvostruki i da je ovdje riječ o njegovom prvom dijelu. Drugi dio bi se trebao pronaći na downloadu najesen, jer se članovi Bei The Fisha čvrsto drže toga da između njih i publike ne treba postojati posrednik. Bar za sada. Stoga ništa vam ne stoji na putu da se domognete jednog „domaćeg“ pop uratka koji u geografskom smislu nipošto tako ne zvuči.
Ocjena: 9/10
(PMG Recordings, 2011.)
Besplatni download na: www.mtv.com.hr, www.beithefish i www.pmgrecordings.com
Saznajte više: Amy Winehouse na Avalon Festu – propast karijere pred 20.000 duša