Kako za sada stvari stoje, album ‘Section’ je u uskoj konkurenciji za najbolji regionalni album po pitanju klupske glazbe.
Bojan Drobac – Bambi i Milorad Ristić – Miki iz nekadašnje beogradske grupe Darkwood Dub dvije godine su pripremali ovaj album, kao što su ujedno i čuvali tu tajnu. Nije se također znalo hoće li „Section“ biti potpisan kao Darkwood Dub, što bi značilo i reinkarnaciju tog sastava. Koliko bi to možda bilo dobro u nekom promotivnom smislu, jer ne bi bilo previše potrebe za objašnjavanjem kad je riječ o ugovaranjima nastupa, toliko je ipak bolja odluka da novi početak nosi i novo ime, tj. Bella Technika.
Ruku na srce, u svakom pogledu je Bella Technika daleko od Darkwood Duba i toga su očigledno bili svjesni i Bambi i Miki, posebno kad im se još pridružila Katarina Jovanović, inače operna pjevačica, ali treba odmah reći da opernog pjevanja na albumu nema. Katarina Jovanović koliko je školovana za operno pjevanje, toliko joj je izazov svojim glasom biti u manirizmu klupskog voklanog izričaja.
Nije isključeno da je sve krenulo kao povratak Darkwood Duba, ali je novi materijal bio toliko superioran i drukčiji da je ‘rođenje’ Belle Technike, bilo nekako neminovno. Novi počeci su glazbenicima često teški, ali ako je priča smislena, valja sve proći ispočetka. Bella Technika upravo je jedna takva priča.
Što se samog materijala tiče, najbolje je krenuti od produkcije koju potpisuju Drobac, Emery Dobyns i Seth Manchester. Bez ikakve dvojbe radi se o superiornom producentskom radu. Takve produkcije rijetko vežemo za regiju. Svaki beat je na svom mjestu. Frevencijski balans također je izvrsno urađen, tako da punoća zvuka postoji i kad se sluša tiho i glasno. Ne postoji niti jedan detalj koji ne pripada tom albumu ili ga narušava kao cjelinu.
Konceptualno gledano; album jest cjelina osmišljena kao putovanje kroz electrobeat priču u kojoj se isprepliću chillouti i zarazna plesna ozračja, poletna, ali nimalo agresivna. Osam pjesama ujedno je i osam markantnih poglavlja u kojima se mogu pronaći obrisi i elementi kroz koje su Drobac i Ristić dali hommage nekim velikanima plesnih podija, ali nisu iz fokusa izgubili narativ na kojem bi se trebala graditi buduća prepoznatljivost Belle Technike. Tako jednu „Suddenly I Feel So Light“ prodrma bas gitara čiji aranžman neodoljivo podsjeti na uratke Chemical Brothersa, dok „Reinvented Daily“ prezentira pumpajući ritam kojeg kao da su dizajnirali Quincy Jones i pokojni Michael Jackson na „Billie Jean“, dok u „Perhaps“ (ujedno odabranoj za prvi singl) kao da se oživljava pop duh Davida Bowieja, ali ima i lijepu nijansu onog što sviraju War On Drugs.
Zarazni i omamljujući ritam „Reinvented Daily“ otvara album na najbolji mogući način. To je ono što bi zapadnjaci nazvali: „statement“. Potvrda odmah na početku. Ne možete ostati imuni na takav ‘in your face & guts’ beat. Pjesma koja vam privuče pažnju s razlogom. S narednom „Perhaps“ plutate kroz eterične pop vode, dok „Sudenly I Feel So Light“ ispaljuje zarazni plesni narativ koji dominira na A strani vinila i koju „Flowers“ smiri svojim akustičnim chillom. B strana nije nimalo manje impresivna. Otvara ju „Rocking Chair“ koja odiše klupskim štihom a la Grace Jones, ali potom „Heat Control“, „Fascination“ i „Move On“ uspostavljaju famozan niz ambijentalne ugode, a u „Fascination“ se posebno ističe glas Katarine Jovanović.
Ono što posebno oduševljava kod Belle Technike jest to što se osjeti autorska zrelost i pažljiv odabir glazbenih tema, ali ništa od toga ‘ne vrišti’ prema slušatelju bilo kojim oblikom persuazije osim samom glazbom kao takvom, glazbom u kojoj je svaki detalj doziran i smislen. Ni u jednom segmentu se ne osjeća bilo kakvo bremenito opterećenje Darkwood Dubom, tj. Bambi i Miki su u ovo ušli potpuno pročišćeni od prošlosti i očigledno potpuno spremni za kvantni skok kad je njihova glazba u pitanju. U tom kvantnom skoku su definitivno uspjeli i ne bi se trebalo dugo čekati trenutak kad će i publika primijetiti album „Section“, bilo da voli slušati ili plesat. Ovo je ‘komad tehnike’ za svako kućanstvo koje drži do glazbe.
Ocjena: 9/10
(PDV Records / Odličan hrčak, 2019.)