Bivši Darkwood Dub tj. Bojan Drobac i Milorad Ristić u suradnji s Katarinom Jovanović objavili su svoj drugi dugosvirajući uradak.
Debitantski album „Section“ postavio je po izlasku 2019. godine uistinu visoke standarde elektroničkog plesnog zvuka na ovim prostorima. Time je i ukazao na to da ime Bella Technika nipošto ne treba gubiti iz vida.
Četiri godine kasnije „Solid State“ dokazuje da letvica kvalitete nije spuštena u radionici Bojana Drobca Bambija i Milorada Ristića Mikija, pa treba opet gajiti nadu da bi Bella Technika mogla (i trebala) značajnije dobaciti zapadnije od Beograda. Možda bi bilo najbolje za zaustavljanje tog prodora nakon albuma „Section“ optužiti okolnosti prisilnog mirovanja koje su nas sve snašle 2020. godine, no ovog puta se treba nadati pozitivnijem ishodu.
Album „Solid State“ nosi osam pjesama koje korespondiraju između uzavrelih clubbing momenata i omamljujućih chillout gravura, dakako rafiniranih na način da originali odzvanjaju kao remiksi. Izuzetno je potentna naslovna „Solid State“ (s pravom odabrana i za prvi singl), majstorski pozicionirana treća po redu, te dolazi kao glavno sidrište A strane vinilnog izdanja. Album otvara nabrijana „Change“, pumpajućih sedam i pol minuta, statement da Bella Technika ne misli usporavati, već ubrzati u novoj plesnoj avanturi. Bar ne na samom početku. Za to je ipak zadužena druga „Clay“ kao svojevrsni slow-cured moment prije nego li spomenuta naslovna pjesma uskomeša ritam i emocije. A stranu zatvara „Flea Market“ u stilu koji bi se mogao protumačiti i kao lo-fi hommage zvuku koji je obilježio početak plesne revolucije s kraja XX stoljeća.
„Sundried“ otvara B stranu u maniri ljetnog chilla s naglašenijim vokalnim angažmanom Katarine Jovanović što pak predstavlja dvostruko osvježenje u drugom poglavlju. Bambi i Miki ne padaju ni u nastavku kojeg pametno izmiču u malo mračnije avangardno ozračje s „Morning Comes“ kao kontrapunkt svjetlini potencijalnog ljetnog singla netom prije. Meditativni chillout moment pripada instrumentalu „Tinatin“, taman prije posljednjeg ukrcavanje u dinamičnu vožnju odjavne „Bus Stop“ koja se po atmosferi i zvuku doima kao skriveni odlomak uvodne „Change“.
Mali nedostatak albuma u odnosu na debitantski „Section“ može se iščitati u nešto manjem angažmanu Katarine Jovanović. Stoga je „Solid State“ puno više u korist Mikijevog muškog vokala. Pa sad, tko je očekivao bolji balans u raspodjeli uloga, nije ga dočekao, tj. ovog puta je kristalizirana glavna uloga tandema Drobac-Ristić, što možda i nije preokret na lošije, ako se uzme u obzir operni angažman Katarine Jovanović u matičnoj kući, tj. da Bella Technika mora imati više manevarskog prostora kad su u pitanju nastupi uživo.
Album „Solid State“ kao da otvara upravo tu opciju dok istovremeno učvršćuje zvučnu prepoznatljivost grupe Bella Technika koja se s prvim albumom možda mogla prije doživjeti kao incident Darkwood Duba. „Solid State“ je dokaz da (nova) priča ide dalje jednako nadahnuto i kvalitetno. Bella Technika je fakt, a ne incident.
Ocjena: 8/10
(Odličan hrčak / PDV Records, 2023.)