Kako smo na pragu ulaska u Europu – zemlju blagostanja i adaptacije, zadnji put prije samoga ulaska u veliku obitelj kao 28. član valjalo je uhvatiti riječke brkofile s fiksacijama na penise i Crkvu i penise u Crkvi.
Puno pričate o dolasku do vjere kurcem, križem i kurcem i križem zajedno. Daj malo, molim te, razjasni na što se tu točno misli jer se samo spominju ovi oblici, ali nigdje ih još niste objasnili.
Mrle: Za neke je to stanica na tromeđi koja služi za ispit savjesti, za one druge su to samo leveli u video igricama. Ne znam gdje spadaju ovi koji mijenjaju zlato za željezo…
Zašto se Crkva grozi kurčeva, iliti spolovila, a nekako oni često operiraju tim alatom?
Prlja: To nikad neću shvatiti; to su dijelovi ljudskog tijela koje je po njima nastalo od Boga i kao takve ih treba tretirati. Nisam nešto teološki potkovan, ali vodim se logikom i nagonima. Sama ta činjenica da operiraju, ako operiraju, tim alatom, znači da priznaju funkciju tog alata kojeg se groze u svom svjetonazoru.
U proteklih nekoliko godina, obojica ste (ti i Prlja) puno radili u kazalištu i na filmu. Prlja se i već prije okušao kao glumac, a onda je bend kolektivno trijumfirao Kiklopom – predstavom Ivice Buljana. Kako ti gledaš na angažman u Kiklopu?
Prlja: Kiklop je sjajna predstava i cijela seansa oko njenog stvaranja i izvođenja je dragocjeno iskustvo. Sam Euripidov predložak je uvijek aktualan, pogotovo na ovim prostorima gdje vlastodršci još uvijek tretiraju narod kao stoku. Užitak je bio igrati Kiklopa i pratiti reakcije koje je predstava izazivala, od oduševljenja obične publike do zgražanja establishmenta, kako političkog, tako i kazališnog.
Mrle: Ja sam se tu uvijek nekako više kačio na foru da se maksimalno posvetim glazbi, pogotovo kad se radi s Buljanom, to uvijek ima tendenciju da se dosegne neki za stepenicu ili više stepenica viši nivo. Tako je bilo kod Fedre, a i kasnije kod Kiklopa koji smo s njim radili – slično sam odreagirao. Onda krenem istraživati zvuk; zanima me kako on funkciniora u prostoru, pa koristim njegove dijelove kao instrumente ili izmišljam i izrađujem nove koje u potpunosti odgovaraju zadanoj situaciji… Naravno, cijelo vrijeme sam prisutan na pozornici, iako nikada do sad nisam imao govornu ulogu.
Prvi put sam progovorio nedavno u predstavi po tekstu Antonina Artoauda: Svršimo sa božjim sudom, koju sam radio sa Senkom Bulić i Ivanom Jozić. Kako Artoaud govori, čovjek je bolestan jer je loše napravljen, da iz tijela treba iščupati sve organe, osloboditi ga svih njegovih autizama i vratiti mu njegovu pravu slobodu… Odlučio sam posebnim mikrofonima ozvučiti naša tijela, zvuk organa uvedem u DJ mix pult i na taj način miksajući stvorim glazbenu podlogu preko koje plešemo, pjevamo i govorimo tekst – posljednji zvuk naših organa prije čupanja, pa se zato i sama predstava zove: Pokora /Rekvijem za organe.
Mogli bismo je ovim putem pozvati jer sam uvjeren da gospođa Kosor vjerno prati RavnoDoDna. No pustimo nju i spomenimo film Sonja i bik s divnom Juditom Franković. Možete li nam malo detaljnije opisati rad i cjelokupno iskustvo stvaranja glazbe za tu komediju?
Mrle: Sviram bas, mašem glavom, Ivanka pjeva, svira klavir, u konačnici sve dobro našiljimo u kompu – nešto kao savršen orgazam. Uskoro izlazi soundtrack iz filma koji će u svojem sadržaju imati i pjesme grupe Stampedo. Trenutno radimo glazbu za film Kauboji koji će svoju premjeru ove godine imati na jubilarnoj pulskoj Areni, a prije toga također izlazi CD s novim materijalima.
Usto, u nekom od novih spotova, vidiš li glavnu glumicu iz Sonje i bika, Juditu Franković? Mislim da bi savršeno odgovarala poetici Leta 3?
Mrle: Misliš mi da glumimo, a ona da svira?
Ne znam kako bi to izgledalo… Ili zvučalo. Ali Judita je multitalent, pa ne vjerujem da bih se previše šokirao. Za Sonju i bika Ivanka Mazurkijević i Mrle dobili su Zlatnu arenu za glazbu. Malo zakašnjele čestitke na tome. Što misliš, zašto je Pula Film Festival odabrao vašu glazbu kao najbolju i po čemu se ona istaknula prošle godine u domaćoj filmskoj glazbenoj produkciji?
Mrle: Jako puno sam se molio Bogu, koji je, eto, uslišio moje molitve.
Ivanka Mazurkijević jedan je od neobičnijih ženskih vokala u Hrvatskoj, a kako se u Letu 3 zabavljajte novim izdanjima, ima li ikakvih naznaka o potencijalnoj vokalnoj suradnji s njom?
Prlja: Oduvijek smo voljeli surađivati s drugim izvođačima i umjetnicima tako da ni ta suradnja nije isključena. Dodao bih još da je Ivanka već i gostovala kao prateći vokal u nekim naśim pjesmama.
Politika
Hajmo se vratiti na pjesmu Omađijaj me gdje ste pjevali o Jadranki Jaci Kosor i njezinoj garnituri vlasti koja je bila sve samo ne korisna, efikasna i bolja od prethodne Ivine vlasti. Sada je na vlasti koalicija predvođena SDP-om. Kormilo države je u njihovim rukama, ali nakon petnaestak mjeseci nisu ništa postigli. Teško je popraviti kaos koji je HDZ ostavio iza sebe, ali mjere su samo destruktivne i nema jasnog kursa u kojem njihov brod plovi. Kao politički uvijek glasni, možete li dati svoj stav o njihovoj politici danas?
Prlja: Kaos je zaista teško popraviti. Čini mi se da pokušavaju balansirati između rezova i socijalnog mira, a to je teško i može nas odvesti u još veći kaos. S druge strane, mislim da same puke smjene vlasti ne rješavaju stvar. Naš stav je uvijek isti: U onom trenutku kad zaslužiš čvrgu, dobit ćeš čvrgu, bez obzira o kome je riječ. Dalje>>