Tri kompilacije ‘Bistro na rubu šume’ doživjele su predstavljanje uživo u četvrtak u Močvari, u po svoj prilici zadnjem toplom i ugodnom ambijentu ljetne večeri. Pored pažljivo hand-made upakiranih CD izdanja koja su se nudila besplatno, ‘Bistro’ su svojom svirkom na pozornici predstavili domaći The Marshmallow Notebooks, Kimiko, i Radost!, te gošće iz Srbije Ana Ćurčin i Anita Iličić.
Objavljivanje kompilacija na kojima se ukupno nalazi 30 domaćih indie i kantautorskih imena iz regije koje je inicirala Zvonka Obajdin iz benda Svemir ne samo da su se pokazala opravdanim potezom scene ‘koja se mora pobrinuti za sebe’, već i inicijalnim korakom nečeg što bi po svoj prilici moralo biti puno značajnije. „Bistro na rubu šume“ postao je okvir za suradnje, upoznavanja, otkrivanja i uzbudljivog uživanja u glazbi od strane autora kojima je glazba cilj, a ne sredstvo. Te kompilacije time su postale i potpuno razumljiv stav, kao i opravdana akcija – izlazak iz dekadentne žabokrečine nedjelovanja. Tračak nade koji izbija iz tog zbijanja redova kreativaca itekako se osjetio na koncertu na kojem su nastupili The Marshmallow Notebooks, Kimiko, Radost!, Ana Ćurčin i Anita Iličić.
Publike je bilo dovoljno da bi sve imalo smisla i u dimenziji javnog koncertnog predstavljanja. Upravo zato se nije dogodila situacija da je netko od izvođača zagnjavio ili, kako to obično zna biti, bio zatvoren u svoju ljušturu na pozornici. Stvari su išle prema van i to je bilo dobro, jednako kao što je i produkcijski šaroliki zahvat predstavljanja pet različitih izvođača tekao gotovo spontano, kao da je riječ o nekom grupnom opuštenom jam sessionu u kojem kako se tko popne na pozornicu stvari funkcioniraju bez muke.
Možda se najmanje snašla vojvođanska kantautorica Anita Iličić. Zapala ju je uloga otvaranja „Bistroa“ u Močvari, te ju je valjda dovoljno treslo uzbuđenje što po prvi put u Zagrebu predstavlja svoju glazbu i što je u toj prilici sama na, ne baš maloj ,pozornici s gitarom koja se voli raštimati. No stvari su sjele na svoje mjesto kad je na binu izišao Matija Habijanec koji stoji iza The Marshmallow Notebooksa, koji po skromnim mišljenjima nekih članova naše redakcije ima album godine.
Bio je opušten poput karaktera koji čita novine za vrijeme požara na naslovnici posljednjeg albuma The Marshmallow Notebooksa. A bio je u potpuno improviziranim uvjetima i okružen glazbenicima koji trenutno nisu u sastavu The Marshmallow Notebooks. Duo koji su činili on i bubnjar s kojim je zasvirao na početku postepeno je rastao da bi na kraju postao četvorka kad se nakon basiste posljednji na pozornicu popeo Matko Botić iz My Buddy Moosea s mandolinom u ruci. Ne znam zašto me The Marshmallow Notebooks podsjetio na Wilca tijekom koncerta, ali nešto je bilo u zraku… I u publici je bilo i ushićenih fanova koju su na očigled znali pjesme.
Najugodnije iznenađenje predstavlja je Beograđanka Ana Ćurčin sa svojim akustičnim triom u sastavu još jedne akustične gitare i bubnjeva. Ćurčin je svjetska klasa i u izričaju, i u vokalnoj izvedbi, i po uigranosti benda koji je ovisno o raspoloženjima pjesama ‘vozio’ eterično kroz ljubavne tematike, čak i u bossa nova ritmu, kao i žustro kad je Ana bila u srčanom elementu protestnih pjesnika.
Eklektični Kimiko je u pravom trenutku proširio vizuru događaja koji je do tada bio u kantautorskom štihu, da bi Radost! u potpunosti električnim koncertom na kraju oplemenio sve i decibelima i freak štihom uronjenog u beefheatovsku mantru. Iako su svirali posljednji publika se nije pretjerano osula, kako to obično biva kad je u pitanju kasni koncertni sat usred tjedna.
Cjelokupni osjećaj nakon svega jest kako je „Bistro“ tek počeo s radom. Šuška se da su predviđena još dva kompilacijska CD nastavka, tj. sveukupno pet kompilacija. No nikad se ne zna, jer za sada sve to izgleda kao početak jednog divnog prijateljstva…