Black Grape ‘Orange Head’ – funk pomaknute svijesti

Riječ je o solidnom, mjestimice i vrlo dobrom materijalu koji kvalitetom ipak zaostaje za prethodnikom.

Black Grape ‘Orange Head’

Sjena koju Happy Mondays bacaju ne samo na živote “princa ecstasyja” Shauna Rydera i ostalih članova, nego i na Manchester i britansko glazbeno nasljeđe u cjelini, još uvijek je tolika da je Black Grape kod većine percipiran kao njegov usputni projekt, nešto čime troši
vrijeme u iščekivanju najnovijeg reuniona benda koji ga je proslavio. Takva percepcija izuzetno je pogrešna i nepravedna jer za razliku od Mondaysa, čija povremena okupljanja nisu ništa više od pokušaja da se unovči nostalgija, Black Grape je i dalje diskografski aktivan pa su prošlog mjeseca svojoj diskografiji dodali već drugi pažnje vrijedan album u posljednjih šest i pol godina.

Istini za volju, „Orange Head“ najslabije je ostvarenje nekad grupe, a danas tandema sastavljenog od Rydera i MC-ja Paula “Kermita” Leveridgea, ranih devedesetih aktivnog i u talentiranoj, ali nikad sasvim dokazanoj hip-hop skupini Ruthless Rap Assassins. Riječ je o solidnom, mjestimice i vrlo dobrom materijalu koji kvalitetom ipak zaostaje za prethodnikom „Pop Voodoo“, o pločama originalne inkarnacije iz devedesetih da i ne govorimo.

Najveće promjene koje sa sobom nosi ovih deset (13 na deluxe izdanju) pjesama su njihova donekle mračnija priroda i znatno više oslanjanja na semplove i programiranje. Uvodna „Dirt“, primjerice, građena je oko hladnog, minimalističnog techno beata kakve štanca Andrew Fearn iz Sleaford Modsa, „Part of Everything“ glazbeno nije predaleko od trip-hopa, dok sam „Milk“ djelomično doživio kao povratak u Shaunovu mladost, odnosno dane i noći koje je rasturen spomenutim narkotikom provodio u mitskoj Haciendi. Usprkos navedenima, funk je žanr koji dominira „Orange Headom“, kako u svojoj organskijoj, korijenima bližoj inačici tako i u onoj uz koju bi mogao stajati prefiks electro.

Dakako, funk uz Ryderov razvaljeni, više izvikivani nego pjevani vokal postaje nešto sasvim drugo, kao uostalom i sve ostalo čega se dotaknu, od calypsa u „Button Eyes“ do spaghetti western vibre u odjavnoj, reggaeom prošaranoj „Sex on the Beach“ i „In the Ground“, vjerojatno najuspjelijoj stvari ovdje. „Quincy“ je razvaljenija i prljavija varijanta Funkadelica iz vremena kada je Georgeu Clintonu leđa čuvao Bootsy Collins, a „Panda“ u memoriji oživljava još jedan hit-projekt tog slavnog basista, kratkotrajnu senzaciju Deee-Lite.

Kermit svojim old school repanjem, naslonjenim na Public Enemy dvojac Chuck D/Flavor Flav, ali i na pionire tipa Afrikaa Bambaataa, nije samo uvjerljiv i kreativan liričar (“I’ve never fed the wolf/cos it would chew my mind”), nego predstavlja i savršenu protutežu Shaunovom vokalnom izričaju i trajno pomaknutom toku svijesti. Ta svijest i ovoga je puta zakucala brdo opičenih, za isprintati na majicu idealnih one-linera kao kada, primjerice, urla “We’re getting old like Rolling Stones!” u pjesmi „Panda“ ili proglašava “I’m an artist, baby!” u „Pimp Wars“. Sumanuti smisao za humor i sklonost nadrealnim lirskim skicama po strani je ostavio tek u „In the Ground“ gdje uz nemalu dozu gorčine progovara o smrti svoga brata Paula Rydera, suosnivača Mondaysa s kojim je veći dio života imao težak i nategnut odnos.

Glavni problem „Orange Heada“ je što se većina stvari ne može mjeriti s „In the Name of the Father“, „Big Day in the North“, „Kelly’s Heroes“, „Dadi Was a Badi“, „Money Back Guarantee“, pa čak ni s „Money Burns“, vrhuncem „Pop Voodooa“. Unatoč tome, riječ je o
albumu taman dovoljno dobrom da posumnjamo kako je vjerojatno najveći ljubitelj droge u mančesterskoj glazbenoj povijesti stvarno neuništiv.

Ocjena: 7/10

(DGAAF Recordings, 2024.)

Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.

Hvala vam.

1.00 € 5.00 € 10.00 € 20.00 € 50.00 € 100.00 € 200.00 €


Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute

Zadnje od Recenzija

Idi na Vrh
X