Britanci su i dalje hype prvaci kad je riječ o Starom kontinentu. Kad napucaju priču, svi se ulove. Uspiju prodati čak i bend bez albuma, a u jednom trenutku i bez singla.
Možda je tako postalo najbolje, jer nitko ne može konkretno provjeriti i eventualno odmahnuti rukom. Nego se bukira na slijepo, na vjerovanje. Stari dobri način kako doskočiti zalima internetske obaviještenosti o svemu i svakome u roku od par sekundi. A najnovija ovoljetna post rock senzacija je britanski bend Black Midi, koji čas ne voli velika slova pa voli da se piše „black midi“, a čas voli isključivo velika slova u drugoj riječi svog naziva pa se još može vidjeti u kombinaciji „black MIDI“.
Bukirala je tako naslijepo Black Midi i ekipa iz hrvatskog Žednog uha i vjerojatno u trenutku kad je dotični bend imao u opticaju samo prvi singl obećavajućeg naziva “bmbmbm”. Ne, ne ide ovo u smjeru da se Žednouho društvo pored svog dugogodišnjeg iskustva ovjde javno nazove naivcima, već u smjeru da se dočara kako tu sad posao funkcionira u ovoj našoj post rock eri. Bukirali su Black Midi i daleko jače face poput organizatora Øya Festivala u Oslu kojeg sam pohodio ovog ljeta i gledao i slušao spomenuti britanski kvartet u udarnom večernjem terminu, toliko udarnom da su u danima prije u njemu nastupali Idles, Erykah Badu i James Blake. Tako da sam i ljetos s nemalim zanimanjem išao prema Fortum stageu kako bih s mnoštvom Norvežana čuo što se skriva iza imena black MIDI. Konkretno hoću reći da su došla takva vremena da najbolje prolaze mačke u vreći. Dakle, uzmi ili ostavi. Na neviđeno. Što manje informacija, to bolje.
Kako su Black Midi u Oslu u festivalskim uvjetima potegnuli tisuće da ih gledaju, jednako uspješan se pokazao i jedan Zagreb u klupskim uvjetima. Jučer je Močvara bila sasvim lijepo ispunjena, oko 300 ulaznica po 80 kuna za ‘superkul londonsku senzaciju’. Nimalo loše. A i u Zagrebu se kupovao mačak u vreći – bend čiji članovi jedva da su punoljetni po europskim zakonima, a gotovo nikako po američkim. Ok, i to je super udica za očekivati neke vunderkinde, no u osobnom slučaju otišao sam pokloniti više minutaže bendu kojeg sam prije par mjeseci gledao deset minuta (ako i toliko), jer sam išao provjeriti i kako zvuče britanski Stefflon Dom i norveški Pom Poko koji su svirali u istom terminu u Oslu.
Kao i onda, tako se i sad zaključak ne mijenja previše nakon sinoćnjih pedesetak minuta droniranja po mathu, noiseu, garageu, punku i progu, a tom kupusu bi se još mogao pridodati i jazz (jer ne bi promašili). A zaključak je taj da su Black Midi ipak bend na početku, pored svog uloženog talenta i da neka jača definicija toga što sviraju tek treba biti pronađena, ne u smislu da se tome nadjene ime, već da oni sami definiraju zvučni outfit koji će moći držati slušatelju pažnju duže i konzistentnije. Osim ako nije glavna stvar biti konstantno usred zvučnog eksperimenta prepunog breakova i ipak nedovoljno definirane poliritmije i još slabije definirane upotrebe vokala za koju se Black Midi još trebaju međusobno dogovoriti je li im je uopće potrebna, jer njihova glazba je pored sve svoje živosti prilično introvertna i ne osjeća se potreba da oni s njom žele komunicirati s publikom. U biti više vole postaviti publiku u neugodu svojom međusobnom zvučnom komunikacijom, po principu: mi sviramo, a vama se roje upitnici iznad glava.
Za takve glazbene ekspozicije, pedeset minuta je uistinu maksimum koncentracije. Za više od toga, morate biti u rukama iskusnih talenta koji puno duže vremena komuniciraju glazbom i uistinu znaju sa zahtijevnim formama prići publici. Grupi Black Midi ipak taj faktor vremena u ovom trenutku nije naklonjen. Jednostavno ne postoje dovoljno dugo i uistinu su premladi. Ruku na srce i ovo što sviraju je ambiciozni ugriz za ljude njihove dobi, no ipak ću zauzeti hladni odmjereni ‘britanski’ stav i reći da bih volio pričekati da spomenuti ‘mačak u vreći’ s vremenom naoštri pandže i nauči grebati gdje treba, jer sada imam osjećaj da sam gledao i slušao bend koji ne zna gdje udara. Zasad je dovoljno i to što smo se kao periferija događanja našli u prilici pravovremeno vidjeli i čuti oko koga se diže hype. Sinoć je baš bila prava večer glazbenog upoznavanja, a obzirom da je tu i bend ‘kupovao publiku u vreći’, mislim da su mladi Londončani bolje prošli.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
