Engleski indie rock bend Bloc Party objavio je svoj šesti studijski album ‘Alpha Games’.
Bloc Party je jedan od onih bendova koji danas slovi za “skrenule klasike”, preciznije, još jednu glazbenu devijaciju skorašnjeg vremena koja je nekad sadržavala opasan sos, a on je s vremenom navodno ispario.
Ipak, nedajmo se zavarati – njihovo višegodišnje eksperimentiranje sa zvukom kao takvim i potreba za pomicanjem granica autorskog inputa udaljila je samo one “fanove” koji su od njih stalno iznova očekivali isti indie album, a u takav kanon osim prvijenca “Silent Alarm” možemo ubrojati jedino još i “Four”, četvrti album iz 2014. godine. “Four” je, inače, zadnji album pisan, sniman i odsviran u ikoničnoj prvoj postavi benda.
Bez obzira na višegodišnje negodovanje konzumenata, Bloc Party je oduvijek bio sklon ignoriranju plitkih želja i očekivanja. Nisam siguran koliko je riječ o ‘odlepršajte, ovo je naš rock ‘n’ roll stav’, a koliko o ‘igramo se sa zvukom i dobro nam je’ etici, ali, neovisno o tome, uvijek su se našli ljudi iz miljea struke i publike koji su bili spremni ne okrenuti glavu kakvoj-takvoj inovaciji.
“Alpha Games” je možda taj album njihove dosadašnje diskografije koji najviše sliči “Silent Alarmu”. Pop senzibilitet se provlači kroz svaku traku na albumu, sve dok redovno iskače blaga pankerska nedefiniranost, odnosno težnja iskakanju iz kojekakvih okvira. Takva suigra zapravo definira sam album – materijal uglavnom nalikuje kakvom ping-pong meču između nešto tvrđih gitara i pop melankolije.
Usprkos povratku korijenima, zasigurno ništa, pa tako ni nova ploča – koja predstavlja svježi take na modus iz kojeg se sastav i oformio u prepoznatljivu jedinicu – neće zadovoljiti tešku fan-bazu, jer iako je ovo približan “povratak na staro”, na to staro Kele Okereke i družina gledaju s novim očima.
Tekstualno, baza je “alpha storytelling”, jedan vid autoironije plasiranoj na ideju o alfa mužijacima koji prepričavaju raznorazne lovačke dogodovštine. Ništa u tim tekstovima ne mora biti istina, sadržaj je i tako malkice kontradiktoran i preuveličan – kao i glazba, u plesu između melankolije i kojekakve projekcije o muževnosti.
Radi se o dosta perceptivnom, samosvjesnom albumu koji daje upravo to što obećava. Ništa više i ništa manje od toga. Nije najbolja stvar u glazbenom svemiru niti je najbolja stvar u Bloc Party opusu, ali za to što je, dobro je. Nemoguće je replicirati kreativnu energiju i uspjehe prve postave, stoga, ako se ikad uistinu trebao vratiti “stari Bloc Party”, ovo je najbliže što će se sadašnje izdanje benda približiti toj ideji.
Ocjena: 7/10
(Bertelsmann Music Group, 2022.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
