Vjerojatno nikad neću shvatiti srž medijske kampanje u kojoj se promovira sastav toplog, pristupačnog zvuka i komunikativnih pjesama, i u kojoj se pjevač nazove ‘hrvatski Sheldon Cooper’, ali to je tako kad je četrdeseti rođendan daleko iza tebe, i kad potpisnik ovih redaka slabo razumije nove generacije i moderne metode oglašavanja i privlačenja pažnje. Omatorilo se, ali se pokušava voljeti što vole mladi.
Pjevač grupe BluVinil je Matej Nakić, psiholog, koji se bavi znanstvenim radom i to je bilo dovoljno da ga se u novinama usporedi s bizarnim likom iz popularne serije. Ako ćemo cjepidlačiti, a hoćemo, Matej Nakić nije prvi psiholog istraživač koji se odmetnuo u vode popularne muzike. Toni Babarović se bavi psihologijom rada i (još uvijek) svira gitaru u sastavu Kawasaki 3P.
BluVinil, za razliku od Kawasaki 3P, jest sastav koji je sljedbenik čednog tradicionalnog popa, zabavnjaka, rocka na tragu Prljavog kazališta, Indexa, Đavola, Filma, a ni asocijacije na Arctic Monkeyse nisu isključene. Debi album “Apaši” je poput dobre, svježe mineralne vode u težak, tmasti, ljepljiv dan. Naslovna pjesma je napravljena po svim zakonitostima stvaranja hita, nije banalna, i uspješno ubija vrijeme u jutarnjoj gužvi pred semaforom na kojem je predugo crveno. “21 gram” je također potencijalni hit, s briljantno začinjenim orguljicama. Produkcija je urađena s razumijevanjem i na način da se istakne melodičnost pjesama ovog sastava te interesantna boja Nakićevog glasa.
“Ti si mali muškarac, mali intelektualac, a tvoj golemi ego je maleni komarac, a to su gornjogradske cure, kod njih ne prolaze te fore” nisu najbolji stihovi na ovoj kolekciji pjesama, ali na debi-albumu se to oprašta, pogotovo jer neke druge pjesme, pogotovo “Julija” zvuči poput izgubljene pjesme sastava kojeg se nitko nikad nije usudio oponašati – riječ je o sarajevskim Indexima. Možda je upravo to mjera ambicija i talenta članova sastava – pucali su visoko, visoko su i pogodili, ne uvijek doduše, no mjesta za optimizam ima itekako. Momci su pokazali vještinu, senzibilitet i poznavanje materije, za idući album ne bi bilo zgoreg izoštriti fokus, a stilski mišung činiti diskretnije.
Zadnji sastav koji je tako perspektivno zvučao bio je Silente, koji je od obećavajućeg, raspjevanog debija došao do pjesama u kojima lome suglasnike kao da drobe orahe za kolač. BluVinil je za sada isporučio lijepu pop-poslasticu i ponadajmo se da neće ući u kreativni ćorsokak na idućem albumu.
Ocjena: 7/10
(Dallas Records, 2020.)