Body Count na Šalati – daleko su devedesete

Puno toga se promijenilo otkad su devedesetih Ice-T i Body Count prvi put svirali u Zagrebu.

Body Count na Šalati (foto: Roberto Pavić)

Tih dana bilo kakvi koncerti stranih bendova predstavljali su bolnu rijetkost, posebno ako se radilo o izvođačima koji su nam dolazili u naponu snage, neopterećeni slavnom prošlošću. Istini za volju, Body Count nisu bili tipičan novi sastav jer ih je predvodio jedan od najvažnijih repera na prijelazu osamdesetih u devedesete, čiji su status zacementirali albumi poput “Rhyme Pays” i “Power”, no vjerujem da bi nekoliko sjajnih pjesama koje su zakucali na eponimnom prvijencu i njegovom nasljedniku “Born Dead” put do šire publike našli i da je za mikrofonom stajao bilo tko drugi.

Body Count na Šalati (foto: Roberto Pavić)

Također, spajanje repa i heavy metala tada je bilo relativno nova pojava koju još nisu do rugla dovele nu metal abominacije (uz poneku časnu iznimku), a nije im škodila ni u to vrijeme prilično svježa kontroverza prouzročena pjesmom “Cop Killer”. Nekoć opaki tip iz losangeleskog geta danas je 66-godišnji celebrity koji se osim glazbenih može pohvaliti i holivudskim uspjesima, a što je ostalo od originalnog ‘bad motherfucker’ imagea možda je najbolje pokazao trenutak u kojem se na binu popela njegova devet godina stara kći i pomogla mu da najavi “Talk Shit, Get Shot”. Zbog svega toga, Body Count moglo bi se uvrstiti i u ‘nostalgia act’ kategoriju, što ipak ne znači da više nisu u stanju odraditi dobar koncert.

Body Count na Šalati (foto: Roberto Pavić)

Tako je bilo i u nedjelju gdje su Ice-T, Ernie C i njihov mnogoljudni sastav, u kojem osim za svirače ima mjesta i za dodatne repere odnosno vokaliste odnosno neke ljude s mikrofonom što skaču po bini, dobrano protresli korektno popunjenu Šalatu skladbama iz svih faza karijere, uključujući i one koje će se naći na nadolazećem materijalu “Merciless”. Fanovi, od kojih je većina dovoljno stara da je u ‘real timeu’ pratila prve korake grupe, s najviše su euforije očekivano dočekali rane stvari tipa “There Goes My Neighborhood” ili “Born Dead” koju držim i njihovim kreativnim vrhuncem.

Body Count na Šalati (foto: Roberto Pavić)

Treba istaknuti kako se zvuk Body Counta kroz desetljeća nije bitno mijenjao; i dalje su najvažnije referentne točke speed i thrash metal, punk bendovi hardcore predznaka i onaj tip rapa koji se nikad nije libio bilo kome gurnuti srednji prst u facu. Navedeno su ilustirirali medleyima Slayera (“Raining Blood”/”Postmortem”) i Exploiteda (“War”/”UK 82″/”Disorder”), ali i ‘rantovima’ u kojima se Ice-T dotakao svega od geta i uličnih bandi preko ratova i protivljenja autoritetima pa do ‘toksičnog maskuliniteta’. Najveće iznenađenje u tom je svjetlu predstavljala posljednja odsvirana pjesma, obrada ili bolje rečeno prerada “Comfortably Numb” Pink Floyda koja će se, ako sam dobro shvatio, naći i na novoj ploči. S iste su odsvirali i naslovnu stvar, “The Purge” i stvarno razornu “Psychopath” u kojoj se narator zastrašujuće uvjerljivo i realistično uvlači u glavu psihopata.

Body Count na Šalati (foto: Roberto Pavić)

Što se eventualnih prigovora tiče, dio pjesama malo je previše na isti kalup zbog čega mi dosta slično zvuče, ali kako je čitav koncert protekao u šusu, nije trebalo dugo čekati da prođu. Nisu se pretrgnuli ni po pitanju trajanja samog nastupa koji je završio poslije osamdesetak minuta iako sumnjam da je bilo puno onih koji su im zamjerili što su izostavili neki od njihovih favorita.

Ps. predgrupi Slope sve dosad nisam posvetio niti retka iz jednostavnog razloga što sam njihovu svirku propustio u cijelosti. Nema veze, možda ih Body Count još koji put povede sa sobom na turneju pa dobijem priliku za popravni ispit. 

Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.

Hvala vam.

1.00 € 5.00 € 10.00 € 20.00 € 50.00 € 100.00 € 200.00 €


Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute

Zadnje od Izvješće

Idi na Vrh
X