Bojan Bojko: Dobra muzika nije prolazni trend, već traje, više manje zauvijek

Nezavisna diskografska kuća Više manje zauvijek (čiji naziv ćemo u ostatku teksta pisati malim slovima poštujući odluku njenog vodstva) najavila je prvi glazbeni festival u Zagrebu gdje će se predstaviti njeni izvođači Fantom, Peki Pele, Đutko i Plodovi Zemlje, Pitaj Klince, Luul i Pseća Plaža. Festival će se održati 21. svibnja u Pogonu Jedinstvo gdje će kuća obilježiti svojih prvih pet godina rada unutar kojih je objavljen respektabilni broj od preko 60 izdanja. Povodom toga porazgovarali smo s Bojanom Bojkom, čovjekom od kojeg je više manje sve i krenulo.

Bojan Bojko – ćovjek iza nezavisne etikete više manje zauvijek

Dana 21. svibnja u Pogonu Jedinstvo diskografska kuća više manje zauvijek slavi svoj peti rođendan. Jest da su izvođači najavljeni, ali bih želio čuti onaj ‘zakulisni’ odgovor: zašto baš oni?

Bojan Bojko: Tako je! Za 21. 5. smo pripremili prvo ovogodišnje slavlje povodom pet godina djelovanja. Imamo u planu još jedno slavlje, ali o tome u dogledno vrijeme. Izvođači su odabrani na način da predstavimo kompletan zvuk naše male kuće pop muzike. Fantom je s nama od ranih dana i sigurno je prvo ime synthpopa regionalne scene, tražen je u Zagrebu, njegovi su nastupi uživo fenomenalni, čemu mogu posvjedočiti nastupi iz KSET-a od ranije ove godine. Peki Pele, iz nekog čudnog razloga, još nije nastupao u Zagrebu, a gdje god dođe nastaje potpuna disko ludnica, ljudi doslovno dube na glavama. Đutko i Plodovi Zemlje su tu da naprave kaos, a Pitaj Klince će vas raspametiti svojim jazz i fuzijskim izvedbama studijskih materijala. Luul također ima suludo dobar bend koji će vas utopiti u psihodeliju i to bez korištenja ikakvih supstanci, a Pseća Plaža za ovu priliku predstavlja svoje nove kulerske pjesme, s albuma koji tek treba biti objavljen, te naravno i stare hitove.

Tko je bio kum imena ‘više manje zauvijek’?

Bojan Bojko: Ja sam imao jedan vizual sa tri znaka “+”, “-” i “∞”. Sve posloženo zajedno mi je izgledalo dobro, pa mi je palo na pamet nazvati to “više manje zauvijek”.

Imamo tri uvjeta koji su jednako važni: da nam se muzika sviđa, da se pjeva na materinjem jeziku i da se bend zove na materinjem jeziku.

Zašto naziv više manje zauvijek?

Bojan Bojko: Dobra muzika nije prolazni trend, već traje, više manje zauvijek. Pa tako i sva muzika i bendovi iza kojih stoji naša mala izdavačka kuća – vjerujem tj. siguran sam da će potrajati.

Iz koje potrebe je nastala etiketa više manje zauvijek, tj. koja je to niša koju je, po tebi, trebalo pokriti?

Bojan Bojko: U to vrijeme nije postojala niti jedna ozbiljna nezavisna etiketa ove vrste. Mi smo pronašli, kako ti to zoveš ‘nišu’, koju punimo i nastojimo širiti. U trenutku kada smo počeli nije niti bilo nekih, nama, dobrih bendova, ali i to malo što je bilo, uspjeli smo okupiti pod istu etiketu. Realno, ništa tu nije trebalo pokriti već je bilo potrebno ponuditi dobrim bendovima platformu putem koje će njihova muzika doći do šire publike. Nismo mi ništa novo izmislili, samo radimo ono što volimo i što nas čini, uglavnom, sretnima.

Rampe su spuštene za kompletnu ne-srednjestrujašku scenu. Pogledajmo samo koja se muzika vrti na državnim radio stranicama, koji se spotovi vrte na državnim televizijama.

Zanimljivo je da je osnovno pravilo da više manje zauvijek radi isključivo s umjetnicima koji pjevaju na svojim materinjim jezicima. Zašto misliš da je to važno?

Bojan Bojko: Imamo tri uvjeta koji su jednako važni: da nam se muzika sviđa, da se pjeva na materinjem jeziku i da se bend zove na materinjem jeziku. To je naša politika koja nam je važna iz više razloga, ali evo dat ću, nadam se, jednostavan primjer. Bi li ti slušao nekog izvođača koji nije izvorni govornik hrvatskog jezika, recimo osobu iz susjedne Mađarske, da pjeva na hrvatskom? I recimo da ta osoba nauči solidno hrvatski, ali da i dalje čuješ izgovor u kojem nešto ne valja? Ja recimo ne bih. Izuzev toga, materinji jezik je naše kulturno nasljeđe, a kad je muzika ili literatura ili film ili bilo koja druga vrsta umjetnosti u kojoj se koristi pisani ili govorni jezik na tom istom materinjem jeziku – zar se nije s time najlakše poistovjetiti? Zar nije takvu umjetnost najlakše razumjeti i doživjeti?

Više manje zauvijek festival pop muzike

Da, svakako se lakše povezati. Iskreno, cijenim to što tome što radite dajete predznak ‘pop’ kad je riječ o glazbi. U neku ruku to je svuda u svijetu – pop glazba, no kakva je situacija kod nas, koje su to ‘rampe’ još uvijek spuštene za više manje zauvijek?

Bojan Bojko: Nema posebno spuštenih rampi za nas, rampe su spuštene za kompletnu ne-srednjestrujašku scenu. Pogledajmo samo koja se muzika vrti na državnim radio stranicama, koji se spotovi vrte na državnim televizijama.

Što mislite da tu treba mijenjati, kako bi se više u medijima mogla osjetiti prokrvljenost scene novim imenima?

Bojan Bojko: Sve je onako kako baš treba biti. Mislim da je najvažnije da bendovi i autori rade dobru muziku, ona će svoj put do slušatelja pronaći. Bilo bi lijepo kada bi mogli ubrati i koju kunu, dinar ili euro od radija ili televizija, ali tko zna – možda se i to u skorašnjoj budućnosti dogodi. Ono što mi pada na pamet je bavljenje lokalnom scenom, npr. recenzije izdanja (singlova, EP-eva, albuma). Regionalni muzički mediji uvelike pišu recenzije stranih izdanja o kojima puno prije pišu globalno poznati muzički mediji. Ne znam, ali mene baš ne zanima čitati nešto što sam već prije određenog vremena pročitao, a isto tako sam i već preslušao. Isto vrijedi i za npr. novosti vezane uz objave singlova, EP-eva, spotova, albuma ili slično, ne vidim nekog tko se bavi vijestima s domaće muzičke scene, a kakva god ona bila, ipak postoji. Mediji bi ipak trebali biti kreatori mišljenja a ne pratioci trendova. Globalni mediji neka pišu o globalno popularnoj muzici, a lokalni mediji o lokalno popularnoj muzici.

Nitko nije svirao više nego Svemirko. Bend je nastupao doslovno bilo gdje gdje su postojala dva zvučnika i mikrofon.

Mogu reći za naš medij da je rađenje tog balansa između domaćeg i stranog svakodnevni posao, jer s informacija je drukčije nego s glazbom – ljudi općenito žele znati što se događa, bez obzira gdje se događa. No slažem se da onome što nam je svima bliže treba posvetiti više prostora i pažnje. Vratimo se na etiketu, kako je sve počelo, u ranim danima, prije pet godina?

Bojan Bojko: Bili smo tu Marko, Domagoj i ja, imali smo ideju da radimo nešto konkretno, da pokrenemo stvari i polako smo počeli raditi. Domagoj je ubrzo pronašao posao u jednoj srednjestrujaškoj izadavačkoj kući kako bi se mogao prehraniti, pa je tako ispao iz naše priče. Mi smo nastavili, radili, tražili bendove, bendovi su se javljali nama, pa smo objavljivali, počeli dogovarati nastupe i tako redom.

Više manje zauvijek

Kako se ‘dogodio’ Svemirko? Mislim, bili su opskurna pojava i nakon što sam napisao recenziju drugog albuma, no onda kao da se sve dogodilo u par mjeseci, i više se nije moglo na koncertu Svemirka vidjeti manje od tisuću ljudi u publici?

Bojan Bojko: Marko je radio muziku i prije Svemirka, imao je nekoliko bendova i projekata do tada. Nije se ništa desilo preko noći iako je to možda tako izgledalo izvana. Uz naravno, izuzetno dobru muziku koju je publika objeručke prihvatila diljem zemalja bivše Jugoslavije, mislim da tada nije bilo takvog benda i takve muzike, a također nitko nije svirao više nego Svemirko. Bend je nastupao doslovno bilo gdje gdje su postojala dva zvučnika i mikrofon. Ljudi su se na koncertima super provodili i mislim da je to bilo najvažnije, a osim toga, dosta njih je manično slušalo Svemirka kod kuće ili na tulumima ili gdje god se već našli. A zašto je to tako, kao što sam već spomenuo – zato jer je Marko napisao izvrsne pop pjesme i melodije, to je sigurno najvažnije!

Kako u više manje zauvijek gledate na fizičke nosače zvuka? Imam dojam da nekako i ne vjerujete previše u njih, ali to je samo moj osjećaj.

Bojan Bojko: Dobro je razumjeti kako se danas konzumira glazba, a to je primarno digitalno. Mislim da je broj slušanja online dobar pokazatelj isplati li se napraviti fizičko izdanje. Taman kada smo planirali napraviti neka fizička izdanja, dogodio se Covid-19 i tada smo novac morali potrošiti na neke druge stvari. Sada moramo ponovo stvoriti neki budžet koji planiramo uložiti u nosače zvuka, zato radimo i ovaj festival, kako bi jednog lijepog dana mogli kontaktirati tvornicu vinila i naručiti neke lijepe ploče koje će ljudi moći kupiti i slušati kod kuće uz jednu lijepu tagu, čašu finog vina ili piva ili možda samo uz neki dosta dobar sok.

*Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske.

Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 kune.

Hvala vam.

1.00 HRK - 0.13 € 5.00 HRK - 0.66 € 10.00 HRK - 1.33 € 20.00 HRK - 2.65 € 50.00 HRK - 6.64 € 100.00 HRK - 13.32 € 200.00 HRK - 26.54 €


Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute

Zadnje od Intervju

Idi na Vrh
X