Beogradski noise pop sastav Artan Lili više je od godinu dana sukcesivno izdavao svoj prvi eponimni album, svakim novim singlom stvarajući atmosferu slatkog iščekivanja nastavka kod publike. Gotovo unisono kritika ih je proglasila jednim od najzanimljivijih novih regionalnih bendova, a zagrebačka publika mogla je to provjeriti uživo već nekoliko puta. Uoči velikog koncerta u Tvornici Kulture, gdje će 22. travnja promovirati svoj prvi album, porazgovarali smo s frontmenom i basistom benda Bojanom Slačalom.
Mislite li da je loš život preduvjet za dobar za rokenrol, književnost, za cvjetanje umjetnosti općenito? Hoćemo li u ovom novom svjetskom poretku koji se zlokobno valja biti svjedocima neke nove kulturne renesanse?
Bojan Slačala: Mi smo ukleti, predubeđenja su da je umetnik neko ‘ko se muči u siromaštvu i gladi, pa ako je dobar – biće za primer! Kome? Državi? Da te nacionalizuju kao Novaka Đokovića? Da se kurče sa tobom bez zasluga? Treba nam jednom u životu, jedna od 15 vlasti koje ćemo da doživimo, samo jedna koja će da bude izvanredna četiri godine, pa da ostalih 14 komada vlasti živi od stare slave. To je idiotski koncept primitivaca koji gospodare polusvetom, pričajući kako je nekad kultura bila na nivou a sada nije, a umetnici veliki, a sada nisu. To je opravdanje nesposobnjakovića na položajima. Kada čujete nekog ko zbori tu priču, a nije na vlasti, tj. random ekipu – znači da je popušio tu priču od ovih pajsera.
Prvi ste album izdavali skucesivno tijekom godine dana, igrom slučaja i lošeg stanja u glazbenoj industriji koja propada pod teretom interneta. U međuvremenu je glas o vama gotovo eksplodirao. Je li vam takav golem uspjeh prvog albuma priskrbio neke pogodnosti u budućem radu? Trgaju li se izdavači za ugovor s Artan Lili?
Bojan Slačala: Aman čoveče, muzička industrija je na internetu jer je i publika tamo. Kasete su propale, CD je obesmišljeni kancelarijski medij za sekretarice i babe da plaše golubove po kokošinjcima. Jedino je vinil tu iz nekih kolekcionarskih razloga značajan. Sve ostalo je na internetu. Ili si tu, ili te nema. Takvo je vreme, ni ja ga ne volim, ali moram da živim što znači da moram da znam kako da se ponašam i šta da radim da bih preživeo. Znači – sukcesivno internet izdavaštvo!
Radite li već na novom albumu i hoćete li na njemu ostati vjerni svom prepoznatljivom stilu, ili ćete nas iznenaditi nekim pomakom?
Bojan Slačala: Novi album pod nazivom “New Deal” je već na Bandcampu i trenutno je tu naš prvi singl “Ono što te neće”. Ostale pesme su u pripremi i polako dolazi njihovo vreme objavljivanja. Radi se non-stop i to je najbitnije.
Je li teško pisati tekstove pjevane iz ženske perspektive, a da se ne osjeti da ih je pisala muška osoba?
Bojan Slačala: To je stvar umeća. Morate da pronađete tu ženu u sebi ili ništa od toga. J
Pratite li sve bujniju nezavisnu regionalnu scenu? Tko vam se svidio u posljednje vrijeme?
Bojan Slačala: Naravno, npr. Buč Kesidi, bend iz Pančeva.
U Zagrebu ste svirali već dosta puta, a 22. travnja imate i veliki promotivni koncert u Tvornici. Moglo bi se reći da ste jedan od omiljenijih novijih bendova u ovome gradu koji je oduvijek imao specijalan odnos s beogradskim i novosadskim bendovima. Kakva su vaša iskustva, volite li svirati pred zagrebačkom publikom?
Bojan Slačala: Zagrebačka publika je specijalna po tome što voli žestoke live nastupe, a u tome smo specijalisti, tako da jedva čekamo koncert!