Srpska pop kantautorica Bojana Vunturišević prošle je godine objavila svoj drugi studijski album ‘Ljubav’, ali prvu priliku da ga predsatavi svojoj zagrebačkoj publici dobit će tek sutra, 22. svibnja u Vintage Industrial Baru, pa smo tim povodom s njom porazgovarali o pjesmama, stanju na sceni, planovima za budućnost i mnogim drugim temama.
Šest godina je prilična pauza između prvijenca “Daljine” i lanjskog albuma “Ljubav”. Što se, osim pandemije, događalo između?
Bojana Vunturišević: U tom periodu izmedju dva albuma dešavali su se singlovi, zatim moja čuvena sudska borba za povratak autorskih i izvodjačkih prava, rad u pozorištu, ali sam tada otkrila i čari pisanja pesama za druge artiste. Po prirodi sam najviše studijski lik. U studiju bih mogla da sedim 24/7/365 i na kraju dana mi nije važno da li ti pesmu izvodim ja ili Pera Perić. To mi se prilično osladilo, tako da sam sav fokus usmerila na stvaranje, a ono što sam za sebe radila, radila sam vrlo lagano i beskompromisno.
Uvodni i naslovni singl albuma uvelike se naslanja na sempl iz pjesme jazz i soul dive “Počnimo ljubav iz početka”. Je li ti ta pjesma poslužila kao inspiracija ili je na osnovu teksta tvoje pjesme bilo logično da se upravo nju semplira?
Bojana Vunturišević: Coby je taj beat napravio nekoliko godina pre nego što ćemo se nas dvoje sresti jedne septembarske večeri kako bismo napisali tu pesmu, ali i Svemirsku ljubav. U taj proces ušli smo bez očekivanja, bez jasnog plana, vozio nas je samo gruv pesme koju izvodi Beti Djordjević. Na kraju smo napravili Počnimo ljubav ispočetka našeg doba, kolektivističku pesmu, sa dozom aktivizma, dok je oroginalna pesma koju izvodi Beti Djordjević jedna od najlepših ljubavnih pesama ikada. U njenoj verziji nijh je dvoje, a dok smo u našoj verziji pesme svi. I oni pre nas, ali i oni koji tek dolaze.
Kako si započela suradnju s Cobyjem? Je li to neki logičan slijed u razvoju tvog zvuka?
Bojana Vunturišević: Apsolutno. Coby i ja smo generacija, i ako mene pitate, mogli smo se i ranije sresti, a ne tog 8. marta 2018. godine. Uživam sa njim. Rastem. Jako utiče na mene i svaki put sa njim predjem lestvicu koju smo prethodno postavili. Pomeram se sada s mesta, pljujem tri puta u nedra da ne ureknem.
Na pjesmi “Madrina” koristiš jamajkanski ritam i motive iz južnoameričkog svijeta španjolskog dijalekta. Kako se rodio taj neočekivani spoj?
Bojana Vunturišević: Jamajčanski gruv je moj omiljeni gruv oduvek. Listala sam muziku Bob Marleyja od svoje srednje škole, a listam je i dan danas. Južnom Amerikom sam se inficirala slušajući Haustor i Darka Rundeka, ali i gledajući čuvenu seriju, meni omiljenu zauvek – “Narcos”. “Madrina” je nastala u isto vreme kada i “Money” i “Care”. Bila sam u osvetničnom raspoloženju, prilično buntovna, ratnica, i sve svoje borbe, a bilo ih je previše u tom periodu, bacala sam na papir i na taj način sebe bodrila da istrajem, ali i da sačuvam svoje mentalno zdravlje.
Kakvo je trenutno stanje na regionalnoj pop sceni? Je li njezina budućnost u sigurnim rukama?
Bojana Vunturišević: Regionalna pop scena se trenutno baškari i uživa u ženskim rukama. Mi je milujemo i negujemo i mislim da nam to prilično dobro ide. Pop scenu danas kreiraju žene.
Vječna je tema da ovdje mnogi naoko zaziru od prodora cajki u neki mainstream, a da apetit kod publike za tim zvukom ne posustaje. Štoviše, kod klinaca se vraća punom snagom. I ti sama znaš koketirati sa sličnim zvukovima, pogotovo u pjesmama koje pišeš za druge. Treba li uopće zazirati od narodnjaka?
Bojana Vunturišević: Ne treba nikako. Treba zazirati od loših ljudi i loše muzike. Loših ljudi ima svuda, a loše muzike ima i u delima kompozitora “umetničke muzike” tj. klasične muzike.
Dogodi li ti se ikad da napišeš pjesmu za nekog drugog, a onda poželiš da si je sama snimila?
Bojana Vunturišević: To se desilo sa pesmama “Ljubav” i “Svemirska ljubav”. Pisali smo ih da bismo ih prodali, ali sam ih na kraju ja otela.
Jesi li pratila ovogodišnju Euroviziju? Koje su šanse da se sama prijaviš uskoro?
Bojana Vunturišević: Pratila sam, ali više volim lokalna takmičenja tog tipa. Prilično sam šizofrena oko mog pojavljivanja na takvom događaju. Moj današnji odgovor je ne, ali prošle nedelje nije bilo tako.
U Beogradu si nedavno u sklopu Kontakta napunila Amerikanu, kako ocjenjuješ brojnost svoje publike u Zagrebu? Ima li tu prostora za rast?
Bojana Vunturišević: Prostor za rast nam je dat kad smo se rodili. Samo treba biti vredan i iskoristiti ga. Imam puno publike u Hrvatskoj. Sa albumom Daljine, više sam svirala u Hrvatskoj nego u Srbiji. U Zagreb dolazim 22. maja i ne planiram da se tim dolaskom ljubav završi, već da počne.
Od albuma “Ljubav” prošla je već godina dana. Radiš li već na nekom novom materijalu ili nas opet čeka neka sedmogodišnja pauza?
Bojana Vunturišević: Trenutno sa producentima radim na Senidinom novom albumu. Iza nas je i album “Moje boje” koji sam radila za Zoi. Mislim da sam prilično produktivna iz senke. Živimo u potrošačkom vremenu i društvu gde se od pojedinca očekuje da konstantno proizvodi. Ja to ne želim. Puštam sebe da mi se desi život, jer su moje pesme bazirane na proživljenim iskustvima. Preda mnom je letnja turneja nakon koje planiram da udjem u studio i započnem nešto svoje. Do tada, slušajte Zoi i Senidu. Mašem vam iz tih pesama!
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
