‘Drugi najveći bend iz New Jerseyja’ ovim je albumom morao dokazati da može bez gitarista, osnivača i, uz Jona Bon Jovija, najisturenijeg člana Richieja Sambore. Taj cilj je ispunjen iako prvenstveno zbog činjenice da su serijom katastrofalnih izdanja u zadnjih desetak godina očekivanja spustili na minimum.
„Have a Nice Day“, posljednja suvisla ploča Bon Jovija datira još iz 2005. godine, što su u međuvremenu i sami shvatili pošto „This House Is Not For Sale“ najviše nalikuje upravo tom materijalu. Drugim riječima, album drži vodu samo u power popu „Roller Coaster“ i „Born Again Tomorrow“, midtempu „Living With The Ghost“ i naslovnoj stvari, pjesmama koje zvuče kao da su ispale s „Nice Daya“, premda i ljubavno pismo vlastitoj gitari „Scars On This Guitar“ ima kakvog-takvog šarma.
Jon je ponovno pokušao postati i glasnogovornik potlačenih, pri čemu se kao i obično pretvorio u „Springsteena za siromašne“, ponajprije jer mu je stvarno teško povjerovati kada pjeva stihove poput „Every day I wake up with my back against the wall“ u rijetko užasnoj „Knockout“. Znatno iskrenije djeluje u tekstovima u kojima se oprašta od Sambore mada mu u country poskočici „Reunion“, „Living With The Ghost“ i glazbeno nezamislivo stupidnoj „Come On Up To Our House“ vrata ipak ostavlja otvorenima.
Što se svirke i aranžmana tiče, čini se kako je pod svaku cijenu želio otjerati duhove prošlosti, točnije Richieja, pa su u prvom planu većinom klavijature Davida Bryana, a i novopridošli gitarist Phil X uobičajene je hard rock/sweet metal riffove morao odbaciti u korist mekšeg pop-rock zvuka, tu i tamo prošaranog indiejem, akustikom pa čak i natruhama The Edgea iz U2. Najdalje i puno predaleko u tome su otišli u sladunjavoj baladi „Labor of Love“ koja djeluje kao da im je usred snimanja u studio upao Chris Isaak.
U usporedbi s grozomornim izletom u country i americanu „Lost Highway“ ili prošlogodišnjim debaklom „Burning Bridges“ (kompilacija neobjavljenih i nedovršenih pjesama), „This House Is Not For Sale“ gotovo da možemo proglasiti povratkom u formu. S druge strane, niti najbolje pjesme s njega vjerojatno neće „preživjeti“ završetak promotivne turneje pa je ipak riječ o albumu koji će zanimati samo „diehard“ fanove. Na sreću Jona i ekipe, takvi se još uvijek broje u milijunima.
Ocjena: 5/10
(Island/Universal, 2016.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
