Svima koji smo redovno posjećivali koncerte, novonormalno je itekako ostavilo traga na društvenom životu, no možda i najgore su prošli ljubitelji elektronske glazbe. Klasične bendovske svirke se, barem po najavama, polagano vraćaju, dok bi se, uz sva ograničavanja radnog vremena, razmake i druga stalno mijenjajuća pravila, samo najveći entuzijasti usudili krenuti u organizaciju nekog rave partyja.
Albumi Simona Greena, britanskog producenta i DJ-a poznatijeg kao Bonobo, u predvirusnim su danima predstavljali upravo idealan soundtrack za aftere na kojima razvaljeni partijaneri pomalo dolaze k sebi nakon cijelonoćnog plesa i guranja svega i svačega u sebe. Na tom tragu je i nedavno objavljeni „Fragments“ kojim Green nastavlja dobro poznatim i odavno utabanim stazama, pri čemu ipak zvuči dovoljno svježe i drugačije od svojih prethodnika.
Na novom materijalu Bonobo se dosta oslanja na orkestracije i semplirane zborske prateće vokale, uz uobičajeni chillout koktel deep housea, trip-hopa, nu jazza i downbeata. Početnu postaju najnovijeg Simonovog tripa tako predstavlja „Polyghost“, manje od dvije minute dugačka skladba koja bi svojim gudačima i u prvi plan izguranom harfom vrlo dobro funkcionirala kao pratnja nekoj celuloidnoj melankoliji.
Sljedeća „Shadows“, na kojoj mu asistira kantautor Jordan Rakei, tipičan je Bonobo downtempo, dok „Rosewood“ odlazi korak dalje i postaje gotovo pa ogledni primjerak velikog dijela kataloga etikete Ninja Tune. Izvrsna „Otomo“ u čitavu priču uvodi i malo breakbeata, pa čak i utjecaja ranog Massive Attacka ili Deep Forresta, no najvažniju ulogu, prema Greenovom svjedočenju, na ovom je albumu imala američka pjesnikinja i pjevačica Jamila Woods čije je gostovanje odvelo „Tides“ do kreativnog zenita ‘fragmenata’. Na tom tragu, uz nešto slabije rezultate, je i završna „Day by Day“ s Kadhjom Bonet, a najveći otklon od očekivanog svakako donose „Closer“ i „Sapien“ svojim garageu bliskim beatovima i modularnim sintesajzerima.
Sve u svemu, „Fragments“ je nešto slabiji od „Black Sands“ ili, ako mene pitate, najboljeg Greenovog albuma „Dial „M“ For Monkey“, ali je i dalje riječ o materijalu koji bi trebali provjeriti fanovi kontemplativnijih grana elektronike. After je tu, valjda će uskoro i neki party!
Ocjena: 8/10
(Ninja Tune, 2022.)