Sinoć je u ljubljanskom Kinu Šiška započeo 5. MENT festival koji traje do 1. veljače. Ekipa Ravno do dna je i ove godine na licu mjesta.
Sevdaliza je 2017. debitirala albumom „ISON“, da bi zahvaljujući uspjehu istog prošle godine gostovala u čak 35 zemalja. Sinoć se na pozornci dvorane ‘Katedrala’ ljubljanskog Kina Šiška, dakle na večeri otvorenja uglednog showcase festivala MENT, toplo zahvalila i publici i organizatorima što je Slovenija postala 36. zemlja u kojoj je nastupila.
Možda se, ovako, na prvu loptu, čini da ta iranska pjevačica skrašena u Nizozemskoj prolazi uobičajeni glazbeni put u svojoj tek započetoj karijeri, no daleko od toga. Riječ je o potpuno nezavisnom projektu, u kojem je Sevdaliza alfa i omega svoje DIY priče. Ona je pjevačica, tekstopisac, kompozitorka, plesačica i producentica koja je odlučila svoju ideju sprovesti u djelo mimo postojećih i često krutih diskografskih kanala, posebno kad je riječ o novim talentima koji se ne žele uklopiti u isuviše rigidne stilsko-programske okvire. Sevdaliza je tim potezom napravila odličnu odluku, jer njena neuklopivost u konačnici nudi univerzalnost i smislenost i još više daje značaja odluci da je njen visoko senzibilni umjetnički integritet isključivo njena stvar, te je najbolje da tako i ostane, sudeći po onom viđenom sinoć.
Ako bi se trebao napraviti niz izvrsnih, samosvjesnih i karakaterno jakih pjevačica, onih koje osim u umjetničkom smislu guraju granice svijesti o ulozi žene i što bi ona mogla biti u društvu, a uz sve uspijevaju biti i ikone stila, nizu u kojem su primjerice Annie Lennox, Kate Bush, Erykah Badu, Grace Jones, Fiona Apple, itd., njemu se može, bez imalo grižnje savjesti, pridodati i Sevdaliza.
Ona je ljubljanskoj publici, za početak, ponudila besprijekornu izvedbu u kojoj su plesni pokreti i njen glas činili famoznu nedjeljivu cjelinu. Praćena bubnjarom i još jednim majstorom zvuka okruženim elektroničkom glazbenim napravama, u audio-sferi nije nedostajalo ništa, ali je famozan pomak učinjen video artom. Kod Sevdalize su kamerman i majstor vizualnih efekata značajan dio njenog sastava. Nije to ništa skupo i nedostižno, dapače, napravljen je niz efektnih upotreba slike, jedna od njih je primjerice bilo Sevdalizino obraćenje publici s pozornici, ali u kameru, a potom ‘u oči’ publike posredstvom video zida, koje su cijeli doživljaj izmještale u novi oblik koncertnog iskustva, onog koji ne ‘oponaša’ XX stoljeće, već koji na isteku drugog desetljeća XXI stoljeća ukazuje na to koliko je uloga ekrana u našim životima. Koliko god to zvučalo kao kontrapunkt, ali video art je Sevdalizin koncert učinio još intimnijim i emotivnijim.
Iskustvo slušanja i gledanja izvedbi njenih pjesama „Angel“, „Libertine“, „Hero“, „Grace“ ili pak „Human“ kao da su u sebi nosile svu ljepotu svijeta i istovremeno tugu zbog naše, ljudske, nesvjesnosti toga i ‘sposobnosti’ kreiranja hipokrizije, dok se u glazbenom smislu kao podrška toj buri emocija koje su izlazile iz Sevdalize događao žanrovski melting pot u kojem su se miješali R&B, orijentalni melos, soul, pa čak i brutalni elementi industrial rocka, a nije da je sve bilo natrpano bez reda i poretka, već je cijela stvar odisala idejom da je to sve tako, prirodno, tj. nužno kako bi Sevdaliza uspješno pomirila svu tu silnu kompleksnost i od kontrastnog (s)udara različitosti proizvela svoju umjetničku viziju koja vas drži prikovanima kao gledatelja i slušatelja, da bi se na kraju činilo da je 90 minuta nastupa trajalo barem upola kraće.
Prije nje se na pozornicu Kina Šiška popeo danski rock četverac Iceage koji je glasno, sirovo i bezobrazno kovitlao zrak u stilu Libertinesa, ponajviše jer je i izvedba frontmena Eliasa Bendera Rønnenfelta podsjećala na izvedbu Petea Dohertyja iz njegovog najluđeg perioda. Ujedno, još jedan dokaz da je u današnje vrijeme lakše naći pravovjerni rock bnd izvan njegovih nekadašnjih originalnih postojbina, tj. Britanije i Amerike.
Samo otvorenje 5. MENT-a pripalo je zanimljivoj slovenskoj glazbenici koja je odaziva na ime Kукла (tj. Kukla, za one koji ne znaju ćirilično pismo, op. a.). Njen nastup uglavnom izgleda kao ozbiljna diverzija, bilo da se zatekne na nekom avangardno-alternativnom glazbenom događaju, ili na dijametralno suprotnom; balkanskom folk-trap partyju. Kукла jednostavno provocira oba mentalna sklopa svojom glazbom i nastupom; u jednom trenutku vas navede na misao da je riječ o nemuštom treš produktu izniklom iz treš okruženja štancanje glazbe za masovni balkanski ukus, a s druge vas razoruža brutalnim riječima i porukama koje odašilje, nešto poput Grimes susreće Mimi Mercedez, nešto što možda najbolje dočarava majica Kуклe koja se mogla kupiti na merch štandu ispred dvorane na kojoj je otisnuta slika Bogorodice s malim Isusom u naručju i Kalašnjikovom u drugoj ruci. Kукла je, ukratko, provokativna žena za ova histerična vremena.
Svim navedenim je na večeri otvorenja ljubljanski MENT još jednom dokazao svoju avangardnu misiju, što je ujedno i najbolja najava za preko šezdeset predstojećih koncerata koja će u dva dana protutnjati kroz gradske klupske prostore, i dakako desetke konferencija za publiku i glazbenu struku. No ako ipak samo tražite najluđe glazbeno klupsko iskustvo, onda je Ljubljana ova dva dana pravo mjesto za doživjeti tako nešto.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
