Povodom skorašnjeg gostovanja Brit Floyda u Zagrebu, točnije u četvrtak 8. studenog, porazgovarali smo s Damianom Darlingtonom, osnivačem ovog tribute projekta.
… A to vjerojatno podrazumijeva pozitivnu recepciju obožavatelja?
Damian Darlington: Odlično nas prihvaćaju. Sviramo u prosjeku pred četiri do pet tisuća ljudi i nastupi su odlično primljeni. Divno je pohoditi svijet s turnejom Brit Floyda, obići sva ta divna mjesta i naći se pred svim tim masama.
No pretpostavljam da je s vaše strane postojao strah od neprihvaćanja kod obožavatelja jer se ipak radi o tribute bendu, zbog čega uvijek postoji stigma kopije, ali i straha od započinjanja drugog tribute benda uz postojeći koji je vrlo uspješan?
Damian Darlington: Da, svakako da postoji takav strah prilikom upuštanja u nešto sasvim novo. Radi se o nepoznatom terenu, pa se isprva brineš, ali ispostavilo se da nema razloga za brigu jer ljudi širokih ruku prihvaćaju Brit Floyd, kupuju ulaznice i dolaze na naše nastupe.
A u kakvim si odnosima s australskim pandanom i bivšim kolegama?
Damian Darlington: Krenuli smo svatko svojim putem. Oni su nastavili sa svojim turnejama i ja im pritom želim doista sve najbolje. (Zamuckuje) Nismo stalno u kontaktu, ali povremeno se čujemo. Zajedno radimo na tome da ljudima pružamo glazbu Pink Floyda.
No da ne bismo pomislili da je vaša glazba tek novi u nizu pokušaja kopiranja i življenja na tuđoj slavi s malo pokrića, treba naglasiti da si nastupio uz Davida Gilmoura na proslavi njegova 50. Rođendana 1996. godine. Izvoditi njegovu pjesmu za njega nije bio jednostavan zadatak, zar ne?
Damian Darlington: Očito se radilo o jednom nevjerojatnom iskustvu. Već 20 godina sviram glazbu Pink Floyda i onda dobijem priliku zasvirati pred tim momcima, a zatim s jednim od njih na pozornici. Mislim da bolje od toga ne može biti. Radilo se o jednom vrlo stresnom iskustvu, ali smirio sam se nakon što smo počeli svirati. Na završetku seta, koji je naravno zaokružio Comfortably Numb, Rick Wright je ustao i skrušeno nas zamolio da se i on pridruži. Pitao nas je kao da mora dobiti dopuštenje. Naravno da smo rekli da može zasvirati s nama (smijeh).
Dakle, Rick je bio skroman i plah?
Damian Darlington: O, definitivno. On je oduvijek bio takav, vrlo miran i povučen momak. Uopće nije imao veliki ego.
Mogu ga zamisliti kako dolazi do vas i pita: „Momci, bi li bilo u redu da s vama zasviram svoju pjesmu.“
Damian Darlington: Koliko god da zvučalo čudno, tako je bilo (smijeh)
Mnogi su skeptični prema tribute bendovima i uvijek postoji tendencija usporedbe, dakako, s originalom, ali to je krivi mehanizam percepcije. Ipak, u tvom slučaju podrška i potpora dolazi iz najvažnijeg središta, a to su sami članovi benda. Drugim riječima, rad Brit Floyda je službeno legitimiran, pa možemo donekle reći da je tradicija nastavljena na jedan način.
Damian Darlington: Svakako bih volio tako gledati na stvari. Nadam se da je tako i nadam se da održavamo tu glazbu živom. Cilj Brit Floyda jest ljudima i dalje davati tu glazbu uživo. Jedna je stvar slušati ploče kod kuće, a sasvim je drugo doživjeti iskustvo koncerta, zajedničko iskustvo glazbe i moć glazbe koja dolazi s pozornice i iz ruku glazbenika. Dakle, nadam se da uspijevamo u održavanju takvog iskustva na životu. Dalje>>