Ako dobro računam, Springsteen nas je u posljednjih osam godina počastio sa sedam albuma. Za tih sedam albuma napisao je i dosta pjesama koje na njima nisu završile, pa ih je objavio na “High Hopes”, uz nekoliko novo snimljenih obrada i starih, već objavljenih pjesama u svježim verzijama snimljenim za vrijeme australske turneje sa Tomom Morellom, koji je uskočio kao zamjena za odsutnog Stevena Van Zandta. Dakle, tu ima svega.

Naslovni singl objavljen je 1995. na EP-u “Blood Brothers”, a u novoj verziji zvuči malo žešče zbog benzina kojeg joj dolijeva Morellova gitara. No to nije ništa naspram onoga što su zajedno napravili u “The Ghost of Tom Joad” s istoimenog albuma iz 1997. godine. Tom Morello je tu pjesmu već obradio s Rage Against the Machine na njihovom albumu obrada “Renegades”, tako da smo vjerojatno mogli očekivati nešto slično, no ovdje kemija između njega i Bossa blista punim sjajem. Od akustične protestne balade nastao je prijeteći i mračan uriik bijesa (protiv stroja).
“American Skin (41 Shots)” napisana je 2000. i objavljena na Live in New York City. Tada su zbog te pjesme određene udruge policajaca pozivale na bojkot Springsteenovih koncerata, budući da pjesma govori o ubojstvu dvadesetrogodišnjeg Amadoua Dialloa, kojeg su četvorica policajaca u civilu izrešetala upravo 41 metkom dok je izvlačio novčanik iz džepa. Policajci su, naravno, oslobođeni optužbi, a pjesma opet postaje aktualna ubojstvom Treyvona Martina 2012. i Bruce je opet uključuje u repertoar.
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=rOPDhoZH91g[/youtube]
“Dream Baby Dream” smo imali prilike čuti u videu koji je objavljen kao zahvala obožavateljima na kraju Wrecking Ball turneje, a riječ je o obradi elektronskog protopunk dvojca Suicide, čiji je zvuk Springsteen već kanalizirao već u “State Trooper” na “Nebraski”. Druga obrada na albumu jest “Just Like Fire Would” australskih The Saints, a jedino novo što u odnosu na original u oba slučaja Boss ovdje donosi jest određena injekcija stadionske retorike koja ne mora nužno unaprijediti pjesmu. “Harry’s Place” i “Down in the Hole” ostaci su s albuma “The Rising” iz 2002. godine, što donekle iznenađuje budući da je riječ o kvalitetnijem materijalu od dobrog dijela onog objavljenog na tom albumu koji djeluje više zbrkano nego ova nova polukompilacija.
I ostatak albuma čine uglavnom pjesme koje nisu našle mjesta na recentnim albumima, među kojima se kvalitetom možda najviše ističu “Heaven’s Wall” i “Hunter of Invisible Game”, koja pomalo zvuči kao ranija verzija “Jack of All Trades” s Wrecking Ball. Sa materijalom svih tipova s raznih strana, nije ni trebalo očekivati da će “High Hopes” biti u rangu kvalitete Bruceovih najboljih recentnih izdanja. Ovako se čini da će biti u društvu s one manje sjajnima, kao što je, recimo, “Working on a Dream”. Što ne znači da je slab, dapače. Dobro je počela godina.
Ocjena: 7/10
(Columbia, 2014.)