Iako smo tek na početku travnja, nastupu koji su u četvrtak u Vintage Industrial Baru održali Brujači i Trobecove krušne peći već sada s priličnom sigurnošću mogu rezervirati mjesto pri vrhu liste najboljih koncerata kojima sam prisustvovao ili ću prisustvovati ove godine.
Bila je to večer u kojoj smo upoznali oba lica jednog od najoriginalnijih i najboljih hrvatskih basista Marija Barišina – Bare: rokerskije i, uvjetno rečeno, ortodoksnije s Brujačima, kao i ono uvijek drugačije, beskompromisno, nepredvidivo i sve ostalo čime kritičari već desetljećima časte Trobece.
Bara, Franjo Glušac i Viktor Krasnić otvorili su “Transom” tijekom kojeg su se još malo tražili, no stvari su do negdje drugog refrena sjele na svoje mjesto i dale naslutiti da nas očekuje koncert za pamćenje. Brujači su, osim pjesama s aktualnog albuma “Ladanje”, izveli i nekoliko stvari starijeg datuma, između ostalih i legendarnu “Appfelstrudel” koja je prerasla u pravi instrumentalni “tour de force”, baziran na razornoj tutnjavi ritam-sekcije i Franjinoj gitari koja, barem u okvirima ovog benda, podjednako duguje garaži, post rocku i jazzu.
Rundeka i Gorana Navojca, gostujuće vokale na singlovima “Valcer” i “Obješenjak”, korektno je zamijenio Bara i vokalom donekle bliskim Tomi Bebiću te lijepe, čudne balade učinio još posebnijima. Osobno, vrhunci njihovog 45 minuta dugog seta bile su mi “Uranela” i “Mašina” tijekom kojih su “oduvali” sve pred sobom premda je bilo nemoguće naći bilo kakvu zamjerku i ostatku koncerta, ponajprije kada su zaplovili “Santa Anom” ili zapjevali refren “Gusarske”. U konačnici, šteta je jedino što se Vintage tek u drugoj polovici nastupa Brujača osjetnije počeo puniti.
Trobecove krušne peći je tako dočekao ugodno ispunjeni klub, ali i atmosfera kakvoj dosad nisam svjedočio na šest-sedam njihovih koncerata kojima sam prisustvovao. Raspamećeni prvi redovi i urlici oduševljenja kojima je okončana svaka pjesma dodatno su nabrijali najspaljenijeg frontmena zagrebačkog rocka Darka Begića – Begu pa je tako svom uobičajenom scenskom asortimanu sastavljenom od nečega nalik boks meču s nevidljivim utvarama i izvikivanja svojih mračnih, uznemirujućih stihova dok leži na pozornici u položaju fetusa, pridodao i neprestano silaženje u publiku i dijeljenje mikrofona sa svakim tko mu je prišao i poželio zaurlati “Ples” ili “Moj slučaj”. Gledano strogo glazbeno, stvarno se ne sjećam kada su zvučali ovako moćno: Begini vriskovi uz pomoć jeke i delaya ostajali su lebdjeti u zraku preko granitno čvrstih, nepravilnih ritmova i neurotičnih, razmrvljenih uleta gitare Ivice Vinskog, odnosno vriskova saksofona Damira P. Kafke na tragu jednog Pharoaha Sandersa ili Alberta Aylera.
“Armija”, “Imam dovoljno te vlage” i “Đavo je bio vruć” odvele su post punk, no wave i funk Contortionsa ili The Pop Groupa na teritorij glazbene avangarde koja, baš kao i osamdesetih, još uvijek djeluje svjetlosnim godinama udaljena od ostatka ovdašnje scene. Čak i stari stihovi inspirirani najmračnijim stranama života čine se tako prokleto aktualnima i poznatima, a svježije stvari poput “Sajam sisa” i meni dosad nepoznate, vjerojatno i sasvim nove pjesme “Čovjek bez lica” dokazuju da se ionako malo toga promijenilo.
*Zahvaljujemo se portalu Mixer.hr na ustupljenim fotografijama.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
