Jazz svih vrsta i podvrsta već desetljećima predstavlja omiljeno ‘izletište’ rock, u manjoj mjeri i pop glazbenika koji u njemu nerijetko vide konačnu potvrdu vlastitog talenta i potencijalnu ulaznicu u probrano društvo ozbiljnih muzičara.
Bryan Ferry svoje je mjesto među njima odavno zacementirao pa se zadnjih godina jazzu najčešće okreće u trenucima kada potreba za snimanjem i objavljivanjem novih materijala nije praćena i odgovarajućom skladateljskom formom.
„Bitter-Sweet“ treće je takvo Ferryjevo izdanje od 1999. godine (u međuvremenu je 2012. objavio i „The Jazz Age“), pri čemu treba napomenuti da mu je tajming ovoga puta stvarno fenomenalan. Naime, riječ je o ploči pupčanom vrpcom povezanoj s njemačkom hit-serijom „Babylon Berlin“ na čijem se soundtracku već našlo šest ovdje uvrštenih pjesama, a u kojoj je nekadašnji ‘lounge lizard’, kako ga je u jednom od prvih intervjua krstio Nick Kent, odglumio i malu ulogu. Uspjeh serije sa sobom je, dakako, povukao i prateći album pa je dobri stari Bryan odlučio iskoristiti priliku, pridodao još nekoliko srodnih kompozicija i isporučio nam materijal koji otkriva kako bi Roxy Music zvučali da su se okupili nekih pola stoljeća ranije.
Drugim riječima, „Bitter-Sweet“ je kolekcija uspješnica slavnog mu bivšeg sastava, kao i onih samostalnih, u izvedbi i tradiciji big bandova i swinga dvadesetih i tridesetih godina, vremenu kada se odvija i radnja „Babylon Berlina“.
Samim time, jasno je da su „Boys And Girls“, „While My Heart Is Still Beating“ ili „Alphavillle“ izmijenjene do razine u kojoj više gotovo da i ne predstavljaju istu skladbu, dok su „Dance Away“ i „Bitters End“ ostale i bez vokala, jedinog što ih je barem donekle povezivalo s izvornicima. Aranžmanima i izvedbama orkestra nema se što prigovoriti, Ferry je svoj dio posla također odradio kako treba, ali teško je zamisliti da će previše fanova stiliziranog popa „Avalona“ ili glam eksperimentiranja iz Eno faze pretpostaviti stare verzije ovima s „Bitter-Sweeta“, što ga u konačnici ipak čini prilično nepotrebnim izdanjem. Iako su neke od stvari, ponajprije „Limbo“, „While My Heart Is Still Beating“ i pomalo Waitsovska „Zamba“ zaista fantastične.
Ocjena: 6/10
(BMG, 2018.)