Sedmi nastavak slavnog i iznimno profitabilnog serijala ‘Brzi i žestoki’ na stol ne donosi apsolutno ništa novo, ali sve ono što smo imali prilike gledati u prijašnjih šest dijelova napumpava do apsolutnih granica zdravog razuma. Automobili su brži, potjere su luđe, eksplozije bogatije, a poštivanja zakona fizike je još manje no na kraju sve ispada prilično zabavno. Od filma koji se zove ‘Brzi i žestoki’ stvarno ne treba očekivati išta više…
Kada se govori o filmovima iz ovog serijala na umu prije svega treba imati činjenicu kako se radi o visokobudžetnim spektaklima koji imaju dva glavna zadatka: izgledati cool i zabaviti publiku. Kao i “Transformersi” ili “Nindža kornjače” i “Brzi i žestoki” uglavnom uzrokuju podizanje obrva svakog ozbiljnijeg filmofila koji će bez problema izrecitirati barem 10 ogromnih zamjerki na ono što je upravo pogledao, ali u konačnici to i nije film za njih nego publiku koja svoju nedjelju navečer ne želi provesti uz Patnje mladog Werthera već uz nešto što će im odagnati misli sa svakodnevnih, učmalih života… Na kraju krajeva, malo tko ne bi volio zamijeniti svoj život pred računalom i vožnju u 10 godina starom Renaultu za koji đir 3,5 milijuna dolara vrijednom oktanskom zvjerkom i avanture kakvih bi se posramio i sam gospodin Indiana Jones!
“Brzi i žestoki 7” se nastavlja na treći nastavak, “Tokyo Drift” te štoviše, neko vrijeme čak ide usporedno s njime, a bavi se novom prijetnjom za Dominica Toretta (Vin Diesel), Briana O’Connera (Paul Walker) i njihovu ekipu simpatičnih i dobročudnih kradljivaca automobila. Na put će im ovaj put stati bivši specijalac i stroj za ubijanje Deckard Shaw (Jason Statham), kojem su gore navedeni ljubitelji nabrijanih makina poslali brata u komu i koji zbog toga želi osvetu.
Iako je počeo kao klasičan film o dobrom policajcu koji želi stati na kraj opakim lopovima samo da bi skužio kako su oni zapravo pozitivci, serijal “Brzi i žestoki” je s vremenom i novim nastavcima sve više dobivao konture superjunačkog filma, da bi sedmi dio to napokon i pokazao, sasvim jasno, glasno i nedvosmisleno. Toretto, O’Conner i ekipa više nisu nekakvi bjegunci i kriminalci, već vrlo vrijedno sredstvo za tajne operacije protiv najopakijih svjetskih terorista i ubojica, a shodno tome su im se i povećali apetiti. Više ne moraju krasti aute ili ih zarađivati na uličnim trkama već dobivaju što god žele i to od same Vlade SAD-a, putuju po cijelom svijetu, koriste najnaprednije futurističke tehnologije i maltene imaju dozvolu za ubijanje. To je velika promjena u odnosu na sami početak i sasvim logična evolucija premise koja je postala istrošena već nakon dva filma, ali niti ovaj novi smjer nije pretjerano zanimljiv i originalan, pogotovo s obzirom koliko su se i sami superjunački filmovi istrošili u proteklih pet godina. S te strane je nemoguće govoriti o nekoj svježini i originalnosti u “Brzim i žestokim 7” jer na kraju dobivamo klasičnu priču o zločestom dečku/dečkima koji žele spičiti metak u čelo svakog od naših junaka te usput, dakako, pokoriti svijet.
Ono što je određeni odmak je svakako akcija, koja u maniri samog serijala jednostavno mora biti grandioznija, skupocjenija i nebuloznija od prethodnika. Nakon „šlepanja“ višetonskog sefa u petom nastavku i rušenja zrakoplova u šestici, sada dobivamo padobranske skokove s automobilima, skakanje sa zgrade na zgradu u automobilima i zabijanje automobila u vojni helikopter (ajde, barem su ostali ti automobili kao zajednički nazivnik svih filmova iz serijala), a sve to uz još manje poštivanja osnovnih zakona fizike, vjerojatnosti i zdravog razuma. Nakon stvari koje ekipa proživi u filmu “Brzi i žestoki 7” komotno se mogu ostaviti ovog posla, uplatiti lutriju i otići doma s nikada lakše zarađenih gazilijun dolara dobitka. Ipak, koliko god nebulozna akcija bila, opet je zabavna i atraktivna, upotpunjena trash doskočicama akcijskih velikana poput Dwaynea Johnsona ili Tonyja Jaa i isprekidana uvijek atraktivnim kadrovima polugolih ljepotica i skupocjenih automobila. Za jednog prosječnog muškarca ovo je uistinu film po narudžbi.
Sada već legendarni redatelj parapsiholoških horora James Wan preuzeo je redateljsku palicu od svog kolege Justina Lina i bilo bi nepravedno reći kako nije obavio dobar posao, ali ipak se vidi kako mu u ovom žanru nedostaje malo više prakse. I dok su potjere i šore snimljene uistinu na najvišoj mogućoj razini, trenuci između akcije uglavnom ispadaju prilično loši, prvenstveno zbog nespretne montaže, dosta nekonzistentnog soundtracka i povremeno očajne glume nekih od likova. Na žalost, ne pomaže niti činjenica da je dijalog uistinu teški klišej, ali Michelle Rodriguez, Jordana Brewster, Lucas Black i ostatak postave koji se ne može smatrati „prvom petorkom“ uistinu ne zadovoljava niti najniže kriterije, a to je vjerojatno i razlog zašto su im ovi filmovi uglavnom jedini izvor malo veće zarade. S druge strane, pojava nekih jačih faca poput Kurta Russella ili Djimona Hounsoua to donekle nivelira, a kad god se na ekranu ukaže nabrijana njuška Jasona Stathama sve nekako ipak sjeda na mjesto. Šteta što se to ne događa tako često, a razlog je tome grananje radnje u nekoliko smjerova što je s jedne strane pozitivno za sam ritam i zanimljivost, ali ima korodirajući učinak na bilo kakvu smisleniju karakterizaciju likova.
Ono na što se treba posebno osvrnuti jest prerana pogibelj jednog od glavnih glumaca Paula Walkera, koji je, ironično, stradao u prometnoj nesreći samo par tjedana prije završetka snimanja. Zato su neki kadrovi s njim snimljeni uz pomoć CGI tehnologije i njegove braće kao dublera, a i sam je scenarij morao doživjeti malo radikalnije promjene. Čak se nagađalo kako bi ovo mogao biti posljednji nastavak u serijalu, ali na kraju se ispostavilo kako „show must go on“ bez njega. Ipak, cijela mu je ekipa odala počast zadnjom scenom koja je možda i jedan od najboljih i najemotivnijih posljednjih pozdrava koje smo ikada vidjeli na nekom filmu, u kojem njegov veliki prijatelj Vin Diesel uz nekoliko suptilnih i decentnih rečenica i metaforičkih kadrova pokazuje kako se ovakve stvari mogu napraviti s najvišim mogućim pijetetom. Iako nisam neki pretjerano veliki obožavatelj rada Paula Walkera, na samom je kraju postalo gotovo nemoguće riješiti se te proklete knedle u grlu…
Za jedan akcić “Brzi i žestoki 7” ispunjavaju gotovo svaki od kriterija te unose neke standarde koje će novi nastavci ili konkurencija vrlo teško dostići. S druge strane i dalje se radi o scenaristički iznimno ograničenom i razvojem likova siromašnom filmu koji gledatelju ne može priuštiti više od kratkotrajne zabave i povremene želje da bude dio života nekog od njegovih protagonista. Ovisno o tome kakvi su kome kinematografski prioriteti takve će biti i ocjene, a možda bi najpoštenije bilo pronaći nekakvu sredinu između strane medalje koja je izvrsna i one koja je gotovo nepostojeća.
Ocjena: 6/10
(Universal Pictures, Dentsu, Fast 7 Productions, One Race Films, Original Film; 2015.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
