‘Više volim pustiti glazbu da me vodi, negoli diktirati joj kamo da ide’, zgodno je sročena izjava bubnjara Genea Jacksona, trenutačnog člana sastava The New Charles Tolliver/Music Inc. featuring Guest Saša Nestorović, koji je otvorio ovogodišnji trodnevni program Jazz.hr proljeće u Maloj dvorani zagrebačkog Lisinskog.
Jacksonova je misao posve vidljiva i čujna u njegovu fascinantnom, neumorno inventivnom sviranju koje nikad ne pretendira osvojiti prvi zvučni plan, no neprestanim, istovremeno ležernim i preciznim pozadinskim „čačkanjem“, zapravo konstantnim „soliranjem“ kojim nije namijenio plijeniti pažnju nego bogatiti zvučnu sliku, u cjelini ostavlja najsnažniji utisak. Opušten i koncentriran, u svom svijetu, ali posve u dosluhu s družbom na pozornici, Jackson je poput mješanca djeteta koje je prvi put sjelo za bubanj pa zaigrano istražuje kakve sve zvukove može dobiti i nevjerojatno iskusnog i sigurnog velemajstora kojemu nije nepoznata nijedna tajna zvonkoga seta.
Tiha voda brege dere. Briljantni Jackson višekratno je izmamio osmijehe uživanja i divljenja svojih glazbenih sudrugova, uključujući i „šefa“, trubača Charlesa Tollivera koji je, govoreći o svom umjetničkom radu, i sam istaknuo važnost bubnjarskog doprinosa u njegovu glazbenom djelovanju, bilo da je riječ o maloj grupi („Kad sviram s malom grupom, većinu posla obavlja bubnjar.“) ili o big bandu.
Naravno, prvorazredna muzikalnost i tome parirajuća idejna sloboda – o vještini izvedbe da ne govorimo – odlikuju i ostale članove ovog seksteta dobrodržećeg 72-godišnjeg Tollivera koji je, vele, upravo sada na vrhuncu karijere, a to su kontrabasist Devin Starks, pijanist Theo Hill, gitarist Bruce Edwards – koji će usred vlastitog sola stati kako bi počešao nos ili kako bi razmislio što će sljedeće odsvirati, a usred koncerta, vidjevši da se nekoliko minuta može i bez njega, ležerno odšetati s pozornice – te „gostujući član“, naš saksofonist Saša Nestorović kojeg je Tolliver u sastav uključio njime se oduševivši za gostovanja u Hrvatskoj 2012. godine.
Počevši s nastupom koju minutu iza 20 sati, Tolliverov Music Inc. ponudio je sedamdesetak minuta fluidne, nenametljivo raskošne glazbene fešte, počesto uz dojam kako stvara glazbu „iz zraka“, ni iz čega, bez prepoznatljivih odraznih točaka i fraza, prebacujući se glatko, prirodno i uvjerljivo od burnih rasprava do sentimentalne nježnosti, iz naznaka orkanskog nevremena u ugodu osunčanog povjetarca, svo vrijeme pak zadržavajući sličan generalni ugođaj. Ne, činilo se, držeći se nekog unaprijed određenog plana, nego naprosto prema osjećaju, zajedničkoj intuiciji šestodijelnoga jednoga. Uzbudljiva čarolija glazbe i mudri glazbenici koji joj ne nastoje biti gazde, nego joj dopuštaju da ih vodi. Nazočeći ovakvom koncertu, čovjek lako pomisli da je glazba najveća umjetnost.
(Mala dvorana, KD Lisinski, Zagreb, 9. travnja 2014.)