Koncerata se možda sjećate iz nekih pretpotopnih vremena otprije više od dva mjeseca, ali za one koji su već polako počeli zaboravljati tu pojavu, riječ je o događaju na kojem izvođači nastupaju uglavnom svirajući i pjevajući okupljenima.
Moralo se i to jednom dogoditi i, hvala nebesima, dogodilo se! Pandemijski val stao se povlačiti, broj novozaraženih spustio se sve do nule, a zaštitne mjere dovoljno su popustile da neki zagrebački klub, u ovom slučaju Močvara, otvori svoja vrata publici za održavanje jednog koncerta! Koncerata se možda sjećate iz nekih pretpotopnih vremena otprije više od dva mjeseca, ali za one koji su već polako počeli zaboravljati tu pojavu, riječ je o događaju na kojem izvođači nastupaju uglavnom svirajući i pjevajući okupljenima.
O, da, koncerti su nedostajali svima, a pogotovo onima među nama kojima je odlazak na par takvih manifestacija tjedno postao modus vivendi. Zaigralo nam je srce kada smo se susreli s prvom najavom jednog od njih nakon pandemije, a možda je otplesalo i počasni krug kada je upilo informaciju da će čast novog otvaranja pripasti Chrisu Eckmanu, slavnom kantautoru iz benda The Walkabouts, a u posljednje vrijeme aktivnom u jednoj od naših najatraktivnijih bendova, The Strange.
Prvi tekst koji sam ikad napisao za ovaj portal bila je prije točno šest i pol godina recenzija upravo Eckmanovog solo albuma “Harney County” i od tada čekam priliku da doživim Chrisov samostalni nastup na kojemu bi izveo nešto od materijala s te divne ploče. Sinoć sam tako dobio priliku čuti barem singl “Nothing Left to Hate”, ali Chris je u svom (pre)kratkom setu od svega sedam pjesama preletio kroz cijelu svoju karijeru. Otvorio je s “The Stopping-off Place” The Walkaboutsa koja je jednoć doživjela i verziju u obradi slavnog pokojnog Townesa Van Zandta, a čuli smo i pjesmu “Stranger” s albuma “The Last Side Of The Mountain” iz 2008. na kojem je Eckman uglazbio stihove slovenskoga pjesnika Dane Zajca. Bilo je tu i nešto materijala koji nisam prepoznao, pa je zaživjela nada da je Chris dane u karanteni koju je nekoliko puta spomenuo proveo pišući pjesme za svoj sljedeći solo album. Set je okončao naslovnom pjesmom s aktualnog albuma The Strange, “Echo Chamber”.
Neke je među pedeset okupljenih možda iznenadilo da unatoč slavi američki kantautor nije nastupio kao glavni izvođač večeri, već kao opening act manje razvikanim glazbenicima iz Slovenije, Ani Kravanji i Samu Kutinu koji čine dvije trećine etno sastava Širom, a koji smo prije tri godine također imali priliku vidjeti na pozornici Močvare. Širom glazbu izdaje na Chrisovoj etiketi Glitterbeat Records o kojoj na našim stranicama često pišemo kao o jednom od najuzbudljivijih rasadnika talenta tzv. world music scene. Ako je njihova glazba čarobno začudna i posebna, ono što Ana i Samo rade kao duo još je začudnije, hermetičnije, a možda zato čak i zanimljivije od toga.
Njihovu glazbu najlakše bi bilo okarakterizirati kao eksperimentalni folk. Ana je uglavnom zadužena za gudačke instrumente, violinu i violu, kao i pjevanje, dok Samo plijeni pozornost svirajući impozantnu kontrapciju, takozvani hurdy-gurdy, srednjovjekovni instrument sa žicama i verglom čiji izgled, princip rada i zvuk bih mogao opisati otprilike jednako kvalitetno kao što bi slijepac opisao slona, pa ću se poštedjeti blamaže i uputiti vas da glazbu ovog dua potražite na prostranstvima interneta dok vam se ponovno ne pruži prilika vidjeti ih uživo za potpuni dojam. Ništa manje impresivni nisu bili ni trenuci kad bi Kutin odložio stroj i prihvatio se nekog od prilagođenih tradicijskih instrumenata, kao primjerice pri izvedbi pjesme “Mimicry” koja je predstavljala jedan od vrhunaca koncerta najviše zbog fantastične međuigre vokala dvojca koja je stvorila unikatan ugođaj istovremene opojnosti transa i lagane nelagode.
Da, ljudi moji, dogodio nam se koncert! Na terasu Močvare došli su prijatelji koji se nisu vidjeli mjesecima, oprezno se grlilo i ljubilo, popilo se pokoje piće i, iznad svega, čula se glazba onakva kakva treba biti, živa i prisutna, u vibracijama u zraku između izvođača i publike, a ne preko ekrana iz spavaće sobe posredstvom interneta. Kako je to lijepo! Kako je to lijepo.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
