Da je sinoćnji koncert u Vintageu najavljen samo kao koncert Chuija, s eventualnim navođenjem gostovanja Josipe Lisac, ne bi se imalo što prigovoriti.
Osim neupitnog glazbeničkog umijeća, najvažnija je osobina Tonija Starešinića njegova nepokolebljiva vizija kojom je od svog perjaničkog projekta temeljenog uglavnom na jazz izričaju, benda Chui, napravio jednu od najatraktivnijih koncertnih atrakcija koju jednako obožavaju i kritika i publika. Prvi od pametnih poteza u tom smjeru bilo je dovođenje prekaljene ritam sekcije koju čine uhodani tandem bubnjara Ivana Levačića i Konrada Lovrenčića koji su dodatno otvorili prostor Chuijevog djelovanja onima sklonijim slušanju rock i elektronske glazbe, a o prihvaćanju b(r)enda u mainstreamu dovoljno govore svi pobrani Porini (štogod tko mislio o samoj nagradi) za njihov prošlogodišnji album “Chui ovu glazbu” s materijalom sastava prilagođenim za izvedbu s Jazz orkestrom HRT-a.
No, jedan od glavnih poteza svakako je stvaranje hita “Tebi putujem” na kojem su ugostili veliku Josipu Lisac, što je pokazalo da bend itekako ima potencijal za jahanje radijskih valova u jednakoj mjeri kao i to da Josipa i dalje ima kapacitet prepoznavanja onoga što je najvrijednije na sceni i na taj način se održati u zanimanju kako srednjostrujaške, tako i alternativne publike. Sve navedeno neizbježno je moralo dovesti do situacije kojoj smo svjedočili sinoć, to jest da koncert najavljen kao nastup Chuija i Josipe Lisac u Vintage Industrial Baru bude rasprodan do posljednje ulaznice. I mora se priznati da je cijela stvar u početku djelovala odlično koncipiranom. Uz očekivana mjesta poput teme iz “Terminatora”, primjerice, imali smo prilku čuti i neke pjesme izvedene po prvi put uživo, kao što je, recimo, “Kalelarga” posvećena Zadranima.
No, ono za što smo se teško mogli pripremiti bila doslovno razarajuća izvedba skladbe “Punch”. Udraci su u njoj pljuštali sa svih strana. Prvi je pao izmicanjem iz Chuijevog potpisnog zvuka u područje fusiona nalik na električnu fazu Milesa Davisa s albuma “Bitches Brew” i “Live-Evil”, da bi nas završno nokautirao u finalnom krešendu koji bi svojim zvukom otpuhao i najluđi techo party na svom vrhuncu. Koni i Levi su pumpali punom snagom, a vječnom će misterijom ostati odgovor na pitanje iz kakvih je to Vojkan Jocić nadljudskih pluća vukao zrak za frenetično puhanje u saksofon tijekom te epske izvedbe. Nakon toga i publika je ostala pomalo opijena soničnim šaketanjem s pozornice i trebalo je dobro udahnuti za ono što smo kasnije očekivali, a najavljeno je Chuijevom obradom “Srela sam se s njim” s jednim od najlegendarnijih albuma s ovih prostora, Josipinog “Dnevnika jedne ljubavi”. I tad je na pozornicu izišla Boginja dočekana gromoglasnim aplauzom i odobravanjem. Bend je krenuo u “Tebi putujem”, ali problemi su ubrzo pomolili svoju neželjenu glavu.
Zvuk je bio postavljen za instrumentalne izvedbe Chuija koje su bile glasne i moćne, a Josipa se našla u neobranom grožđu s monitorima iz kojih je, čini se, slabo čula i Tonijeve klavijature kao referentnu točku, a i svoj vokal. Poglašnjavanje vokala dovelo je do mikrofonije što je izvelo pomutnju pri početku izvedbe od koje se do kraja nitko nije uspio u potpunosti oporaviti. Zvijezda se povukla s pozornice, a bend je izveo još jednu pjesmu u duhu techno glazbe koju su interno najavili kao “Tuc-tuc”, nakon čega su publiku pozdravili nakratko se i oni povukavši u zapozorje. Naravno, vratili su se zajedno s Josipom, ali samo kako bi pokušali ispraviti neuspjeh prve izvedbe. Ponovili su “Tebi putujem”, ovaj put u izmijenjenom aranžmanu i uspješnije, iako je dio problema prenešen i na ovaj bis. I to je bilo to.
Da je sinoćnji koncert u Vintageu najavljen samo kao koncert Chuija, s eventualnim navođenjem gostovanja Josipe Lisac, ne bi se imalo što prigovoriti. Štoviše, Tonijev bend bi vrlo vjerojatno i na snagu vlastitoga imena bez većih problema prodao jednak broj karata. Oni kojima je zanimanje bilo više usmjereno na repertoar jednog od trenutno najboljih domaćih bendova danas dobili su ono po što su došli, a vjerojatno i više od toga. Dodavanjem slavnog imena Josipe Lisac u naslov eventa stvorilo je kod određenog kontingenta posjetitelja sinoć očekivanja da će veći dio seta od tek zajedničkog hita biti s Josipinoga repertoara u aranžmanima vrućeg kvarteta i ta očekivanja ostala su u potpunosti neostvarena, što je nedvojbeno i ostavilo gorak okus, pogotovo jer se zvučna slika nije sljubila s karizmom naše najveće dive. Glazbeni su udarci s pozornice bili ugodni, no ovaj je malo zabolio.