Coco Mosquito (Jinx): Na novom albumu ironično seciramo ljubav, ljubavništvo, zajednički život, srednje godine, obiteljske večere…

Jinx, jedan od najdugovječnijih i najkvalitetnijih domaćih pop bendova, do kraja jeseni planiraju objaviti svoj sedmi studijski album, čije će se pretpremijerno koncertno ukazanje dogoditi 27. listopada u jednom malom zagrebačkom klubu. Budući da je od albuma ‘Diksilend’ prošlo već punih šest godina, iskoristili smo priliku porazgovarati s autorom i gitaristom Gordanom Muratovićem, poznatijim kao Coco Mosquito.

Jinx potpisuju ugovor u Dallas Recordsu
Jinx potpisuju ugovor u Dallas Recordsu

Poznat si kao kolekcionar vinila. Hoće li i novi album Jinxa izaći na vinilu, kao i “Diksilend”? Razmišljate li možda o reizdanju cijele diskografije na pločama, sad kad je već taj revival toliko uzeo maha? Kako uopće objašnjavaš taj comeback analognog medija u ovo digitalno doba? Sve se jednom mora vratiti?

Coco Mosquito: Novi album svakako izlazi i na vinilu, sa starima je već malo veći problem, prije svega tehničke prirode. To su sve albumi svojevremeno masterirani samo za CD jer tada kad su se radili nije izgledalo da će se ikad više ukazati potreba za vinil masterom. Pogotovo kao kolekcionar i ljubitelj vinila nikako ne bih mogao prihvatiti da se to odradi ofrlje. Trebalo bi dakle prekopati sve te stare mikseve i ustanoviti za početak koji su uopće ti koji su na kraju završili na albumima (neke pjesme imaju i po dvadesetak mikseva) pa tek onda krenuti dalje sa master pripremom za vinil, pa redizajn covera i još dosta tehničkog posla i zapravo sve skupa relativno skupo i upitno isplativo. Daleko je jeftinije pripremiti novi materijal za vinil. Devedesete su zaista malo komplicirane što se toga tiče tako da ni masa svjetskih albuma iz tog vremena nije još doživjela vinilno reizdanje, a ekonomska opravdanost takvog poteza svakako bi bila daleko veća nego reizdati Jinxe na vinilu. Što se samog comebacka vinila tiče, kao netko tko nikada nije ni razmontirao gramofon apsolutno sam presretan, prije svega zbog mnoštva danas dostupnih reizdanja nešto opskurnijih stvari iz 60-ih i 70-ih koja nikada do sada nisu ni doživjela reizdanje i bila su užasno teško nabavljiva i astronomski skupa. Veseli me da i mnogo mlađih ljudi koji se vinila ne mogu sjećati od prije prihvaćaju i doživljavaju danas gramofonsku ploču kao ozbiljnu vrijednost za razliku od CD-a ili bilo kojeg još jadnijeg (mp3) oblika digitalnog zapisa. Možda sve to skupa na kraju i spasi diskografiju, bar još na koju godinu. (smijeh)

Jinx (Foto: Tomislav Sporiš)
Jinx (Foto: Tomislav Sporiš)

Uvijek govoriš da s lakoćom stvaraš glazbu i aranžmane, a da se mučiš s pisanjem tekstova, premda se to nikada ne bi dalo naslutiti. Kad pišeš neki album, imaš li već unaprijed ideju o čemu će se raditi, koja će mu biti tema, ili to dođe naknadno nekako spontano?

Coco Mosquito: Pa na ovo sam već manje više odgovorio prije i bez da me se pitalo (smijeh), ali evo malo dopunske nastave. Jedno je što bih možda ja htio, a drugo je što pjesma dozvoli. Konačni koncept albuma postavljam obično negdje na pola puta dok i sam shvatim što zapravo radimo.

Budući da pjesme pišeš za Yayu, one su neutralno intonirane, nema rodova. Imaš li ponekad potrebu napisati nešto iz čisto muške perspektive?

Coco Mosquito: Naravno da da, ali na kraju krajeva i imam iza sebe već jedan takav potpuno muški album (“Rovinan” Davor Erceg). Moram priznati da me nakon relativnog i realnog komercijalnog neuspjeha tog albuma u momentu njegovog izlaska apsolutno veseli da još uvijek vrlo često na radiju čujem poneku pjesmu, a i da ga ljudi često spominju u razgovoru, pitaju što je s tim, pa to je baš bilo dobro … i tome slično. Neki čak idu toliko daleko pa kažu da je to najbolje što sam ikad napravio. S takvom se konstatacijom, dakako, jako teško mogu složiti, ali nekakva satisfakcija za izniman uloženi trud svih nas koji smo na tom albumu radili svakako jeste. Dalje>>

Zadnje od Intervju

Idi na Vrh
X