Tkogod je sinoć došao na Šalatu zamišljajući Taylora na barskom stolcu s akustičnom gitarom pod rukom, vjerojatno je već nakon prve pjesme shvatio da se gadno prevario.
Petnaest godina je prošlo otkako je Corey Taylor zadnji put posjetio Zagreb, i to sa svojim matičnim bendom, maskiranim metal titanima Slipknot. Taj period jednostavno je bio predug za odane fanove koji su jedva dočekavši novu priliku za susret s Taylorom u samo četiri dana razgrabili sve ulaznice za Tvornicu u kojoj se koncert inicijalno trebao održati. Ni Šalata na koju je koncert prebačen nije predstavljala prevelik zalogaj za domaću publiku koja je u velikom broju ispunila parter i stražnju tribinu.
Oni koji su između nastupa bendova gledali oko sebe sigurno su primijetili mnoge Slipknot tetovaže, pa čak i kopije Taylorove poznate osmice tetovirane na stražnjem dijelu vrata. Ono što najviše veseli je činjenica da je među šarolikom publikom bio popriličan broj tinejdžera i mladih, odnosno onih koji su se vjerojatno tek rodili kad je Slipknot početkom 21. stoljeća osvajao mainstream. To je najbolja potvrda da su Taylorovi bendovi i dalje aktualni i relevantni te da i dalje privlače nove generacije u svoje redove.
Koncertnu večer otvorili su Siamese, simpatični metalci iz Kopenhagena koji su u svoj moderni izričaj ugurali sve od violine do prstohvata dubstepa. Oni koji su se pitali kako pjevač tako dobro izgovara fraze na hrvatskom dobili su odgovor u alanfordovskom trenutku kad je između pjesama priznao: „ja sam vaš drug s Balkana, braćo i sestre“. Ono što je uslijedilo bila je komična razmjena između pjevača i prvih redova kakva se može dogoditi samo kod nas. Siamese su napravili dobar štimung i pripremili prisutne za Taylorov bend koji je u zadnjih nekoliko godina, uz Slipknot, njegova glavna preokupacija.
Termin „solo karijere“ ili „solo nastupa“ poznatih glazbenika iz rock miljea nerijetko podrazumijeva nešto što bismo okarakterizirali kao laganiji i opušteniji pristup u odnosu na njihov izričaj u matičnim bendovima. No, uvijek postoje radikalne iznimke. Tkogod je sinoć došao na Šalatu zamišljajući Coreyja Taylora na barskom stolcu s akustičnom gitarom pod rukom, vjerojatno je već nakon prve pjesme shvatio da se gadno prevario. Taylor je u tih nekoliko minuta pogonjen furioznom „Post Traumatic Blues“ demonstrirao divljački headbang, polijevao prve redove vodom, trčkarao pozornicom i bacao boce s vodom u publiku koja je njegove prve vriskove popratila gromoglasnim odobravanjem. Sreća prisutnih u prvim redovima bila je opipljiva.
Već na drugoj pjesmi, Stone Sourovoj uspješnici „Made Of Scars“ dogodio se prvi spontani trenutak kad su se Taylor i gitarist Christian Martucci sudarili uslijed čega je Taylor pao na leđa. Obojica su prasnuli u smijeh, a Taylor je kratko nastavio pjevati ležečki prije nego li se ustao i nastavio s nastupom. Njihov sudar zrcalio se u prvim redovima u kojima su ambiciozni metalci radili „šutku“ čak i za vrijeme balada „Black Eyes Blue“ i „Beyond“ dok su iz sve snage uglas pjevali masivne melodične refrene.
Svima kojima nije bilo jasno zašto Taylor za vrijeme nježnijih pjesama pjevajući redovito pogledava prema desnom kutu pozornice sve je dobilo smisao kad su shvatili da se u mračnom kutku nalazi Taylorova supruga. Nakon što je sam na pozornici izveo „Home“, pjesmu koju je napisao za suprugu koja ga je, prema njegovim riječima, spasila najmračnijih trenutaka, netko je iz publike doviknuo: „Kiss her!“ i time osigurao novi spontani trenutak jer ga je Taylor poslušao i otrčao do supruge te ju poljubio uz pljesak publike.
Osmijesi i romantika nisu umanjili žestinu koje nije nedostajalo. Set je bio prošaran pjesmama Slipknota i Stone Soura, a erupcije oduševljenja najviše su izazvali hitovi poput „Before I Forget“ i „Snuff“. Na visini zadatka bili su i Taylorovi dobro raspoloženi kolege među kojima se najviše isticao upravo gitarist Christian Martucci koji je svojim psychobilly izgledom i širokim osmijehom plijenio poglede. Martucci je inače dobar dio karijere proveo u punk bendovima, a između ostalog svirao je i u bendu Dee Deeja Ramonea.
Nakon regularnog dijela koncerta bend je započeo bis obradom „The Killing Moon“, pjesmom legendarnih Echo & the Bunnymen. Potom je uslijedila metal poslastica „30/30-150“, a za sam kraj i potpuno usijanje ionako već preznojene publike Taylor i društvo odsvirali su „Duality“, metal himnu Slipknota koju poput zbora, od riječi do riječi, otpjevali vidno oduševljeni fanovi.
Sinoćnji žestoki rokenrol tulum na najbolji je način otvorio niz atraktivnih koncertnih gostovanja koja nas čekaju na Šalati ovo ljeto. Taylor i družina ostavili su visoko postavljenu letvicu pritom isporučivši ono što današnjem rocku kronično nedostaje – zabavu. Držimo fige da sinoćnja fešta postane temelj novom gostovanju maskiranih metalaca iz Iowe.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
