U povodu izlaska novog albuma Damira Avdića, objavljujemo portret ‘Bosanskog psiha’ iz pera Emira Imamovića Pirkea.
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=chJ0MKb1lyM[/youtube]Govoreći o istoj dimenziji Avdićevog rada, bosanskohercegovački pjesnik Faruk Šehić kaže: “Nikad nije kasno za ovdašnju kulturnu elitu da završi sa nekim zabludama, sa jeftinom i ničim izazvanom jugonostalgijom. Ovdje ne mislim na jugonostalgiju u duhovnom, emocionalnom smislu, jer je ona razumljiva sama po sebi, pošto se ne možeš odreći dijela sebe. Mislim na onu političku misao koja kaže da je rat prošlost i da treba sada svi da se izljubimo kao da se nikad ništa nije desilo. I da svi tako zagrljeni od Triglava do Đevđelije zakoračimo u svijetlu budućnost. Sve je isto kao i prije rata, samo nema nekoliko stotina hiljada mrtvih, više stotina hiljada izbjeglica, a i nešto je uništenih gradova. Da ne spominjem konclogore, ratne zločine ili srebrenički genocid. Ne možemo se svi izljubiti dok god ratni zločinci slobodno šetaju globusom i po BiH. I dok se milion malih trauma konačno ne zaliječi, jer će takvo novo ‘bratstvo i jedinstvo’, lažno i neiskreno, opet završiti u masovnim grobnicama”.
Damir Avdić Graha je, već je rečeno, rođen u Tuzli, gdje je pjevao u grupi Rupa u zidu, jednoj od onih nastalih u industrijaliziranoj provinciji, motiviranom, pored ostaloga, čitanjem Džuboksa na zidiću pored neke radničke spavaonice, identičnom onim zidićima na kojima je, nikada ne postavši više od incidenta, nastajala glazba koja se, kako pjeva Graha, novim generacijama pokušava nametnuti kao standard, iako se sve promijenilo. Od država do onih što su u godinama u kojima se, ali davno, davno, vježbalo po garažama. Imam dvadeset i dvije/od toga sam osam proveo u školi a sve ostalo u teretani…/imam dvadeset i dvije/rođen sam u gradu/nisam urban/ne posjećujem demonstracije/ izlazim u kladionice, kaže Avdić. S Rupom u zidu je snimio i objavio albume Samo hladno (1991.), Budi samo na distanci (1994.), Love Me My Darling (1995.), Laku noć pacijenti (1996.), Kora (1999.), pa otišao živjeti u Ameriku. Vratio se i preko Tuzle stigao do Ljubljane u kojoj sada ima ženu, dijete i adresu. Tamo je i prema njegovom romanu Na krvi ćuprija, u teatru Glej postavljena monodrama Most na krvi.
“Damir Avdić je pučki tribun od 100.000 watta, hrapavi glas stranke onih bez glasa i bez snage, stranke bijesnih, poniženih, uvrijeđenih i izigranih. On je rupa u zvučnom zidu i u sistemu. Kroz tu rupu Avdićeva poezije i glazba udaraju izravno, skidaju odijelo i udaraju u tijelo. Tko pročita pamtit će, premda bi zaborav, možda, bio ugodniji. Ali ovo nije knjiga anestezije nego sinestezije bola”, piše na poleđini ranije Avdićeve zbirke Kuda sestro, na čiji naslov se može odgovoriti jedino sa: za tobom, brate koji pjevaš da Sunce tuđeg neba/ne ostavlja opekotine kao naše.
Beskompromisnog rokera, prozaistu koji stvarnost ne obrađuje, već na nju urla, kritika istovremeno smatra jednim od najboljih pjesnika – ne rock pjesnika ili kako se to već zove, već pjesnika -postjugoslavenskog prostora. “Avdićeve riječi imaju moć bosanskih planinskih rijeka uz koje ne možete plivati, već se jedino možete prepustiti riječnim strujama, da vas nose u jednom pravcu: taj pravac se zove ljudska sloboda… On je napisao neke od najboljih stihova, stihove koji će zasjeniti mnoge knjige pjesama poetskih veličina na području bivše Jugoslavije. To su stihovi koji će ostati da sjaje kao fosfor kostiju ubijenih Srebreničana razbacanih po istočnobosanskim šumama. Ovaj subverzivni prorok naših dana ne poznaje tabu teme, tako da će njegova poezija i muzika sigurno imati iscjeliteljsku i iskupiteljsku ulogu, kakvu prava poezija i treba da ima”, piše Faruk Šehić o autoru koji je 2012. godinu najavio stihovima: Dvijehiljadedvanaeste gostiće se samo crvi/za barel nafte/sto barela krvi/dvijehiljadedvanaeste ustaće sirotinja/poslije hljeba i igara/ćekaće ih giljotina… I novi album Damira Avdića Grahe, freedom fightera s Gibsonom preko ramena – Mein Kapital.
(Tekst je izvorno objavljen u Slobodnoj Dalmaciji, Ravno Do Dna ga preuzima uz dozvolu autora.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
