U posljednje dvije godine stvarno se činilo da živimo u nekoj od pjesama Damira Avdića: vijesti su izvještavale o mrtvima i zaraženima, svijet se povukao u dobrovoljni kućni pritvor, a potom i podijelio na one koji vjeruju u pandemiju i cjepiva, odnosno one koji u svemu vide novu veliku zavjeru. Kao da to nije bilo dovoljno, u Europi je izbio rat u kojem je na standby stavljeno čak i nuklearno oružje, pri čemu je razinu paranoje svakako podigla zalutala ruska letjelica koja se srušila u neposrednoj blizini zagrebačkog studentskog doma.
Avdić, međutim, nije napravio pogrešku i novom, bolno precizno naslovljenom albumu „Mainstream Horror“ skratio rok trajanja pretvorivši ga u uglazbljeni dnevnik svega što se trenutno događa na ovoj tradicionalno zajebanoj planeti – naoružan s tri akorda i istinom na nišan je ovoga puta uzeo sve od ponovno probuđenog fašizma i ‘kapitalizma kojem je odzvonilo’ do političke korektnosti i licemjerja Europe i njezine unije, ali nisu izostale ni manje ili više autobiografske scene koje će prepoznati svaki stanovnik zemlje nekoć znane kao Jugoslavija.
„Mainstream Horror“ otvara istoimena pjesma u kojoj poput ivice noža oštri akordi prate podjednako uznemirujuće stihove ‘ja sam rob koji se igra s lancima/moj je Bog cirkuska atrakcija’. Slijedi izmaštana priča o susretu izbjeglice iz Bosne i tada još živućeg 2Paca koji mu nudi ‘sve što Filmoreom hoda’, no ovaj ne prihvaća jer ga je otac još davno naučio kako su ‘kurve i droga za pedere i slabiće’.
Najbolja stvar na albumu, potresno tužna „19“, počinje naratorovim ‘djetinjstvom provedenim na gradilištima bolje budućnosti’, nastavlja se s petnaest uzaludnih mjeseci provedenih u JNA, studiranjem i osnivanjem benda, nakon čega su uslijedili rat i poslijeratno vrijeme tijekom kojeg mu je trebalo ‘deset godina da shvati da život neće nastaviti tamo gdje je stao kada je rat počeo’. Na kraju pjesme od još jednog pripadnika izgubljene generacije postao je onaj kojeg optužuju da je uništio planetu i sjebao budućnost mladima. Iste optužbe u pjesmi „Dijete“ upućuju oni koji tek dolaze, pri čemu bi isto to dijete moglo postati i ‘novi Hitler i neko svet’.
„Daleko“ i „Placebo“ napunio je galerijom likova sačinjenom od Himmlera i Goebbelsa, Žižeka i Varufakisa, Maradone i Che Guevare, Hruščova i Lenjina, Zaratustre i Alana Forda, te Eve Braun i Tere Patrick prije nego što se zapitao ‘ko su SS jurišnici naspram banksters snajperista’. Političku korektnost u „Ako ne padam“ nazvao je našim popločenim putem u pakao, optužujući nas da udaramo što je dozvoljeno i poštujemo što je isplativo, a završna brutalna poruka upućena je „EUtanaziji“, točnije ‘eutanaziranju sirotinje da ne smrdi u našem sustavu’, dok ‘mladi kmeri crveni čekaju u slobodi postrojeni’. Glazbeno nešto slabija je tek „Gang’n’Hasan“, a čitavu priču zaokružuje „Rusvaj“, još jedna beskrajno turobna dijagnoza onoga u što se svi polagano pretvaramo.
Damir Avdić nastavlja istim mračnim putem, uz gitaru koju svira kao da iza njega stoji čitav bend i dokumentarističkim nabrajanjem rastućih užasa današnjice u kojima nema nevinih, a gotovo da nije ni važno na kojoj je tko strani pošto neke velike razlike baš i nema. Usprkos tome, njegove pjesme nisu samo obični crnjaci, već nešto što slušatelja pokušava probuditi i upozoriti. I tako se čini da je vremena sve manje.
Ocjena: 10/10
(Kapital Rekord, 2022.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
