Damir Martinović Mrle i Ivanka Mazurkijević ‘Mačka na vrućem limenom krovu’ – sav taj spleen

Još su sa soundtrackom za ‘Kauboje’ Ivanka Mazurkijević i Damir Martinović Mrle dokazali kako njihovo audio iskustvo često nadilazi čvrstu vezanost za scensko, tj. filmsko djelo i da time može stajati kao zasebno djelo. Dokaz tome je i nedavno objavljena glazba za predstavu ‘Mačka na vrućem limenom krovu’ Tennesseeja Williamsa u režiji Paola Magellija koja je 18. listopada prošle godine doživjela premijeru u zagrebačkom Hrvatskom narodnom kazalištu i dakako još uvijek je na programu te kazališne kuće.

  • 71
    Shares
Damir Martinović Mrle i Ivanka Mazurkijević – Mačka na vrućem limenom krovu

Ljetos mi je Damir Martinović Mrle, kad su tek započinjali s probama u HNK, a našli smo se zbog intervjua potpuno nevezanog za to, izjavio kako ga zanima jedno potpuno novo i ‘suludo’ glazbeno učešće u tom američkom teatarskom klasiku, objašnjavajući kako je Paolo Magelli jedan od rijetkih ljudi iz svijeta umjetnosti koje doživljava kao odvažnijeg od sebe, u smislu da zna da će redatelj biti nezadovoljan, ako ne stavi ‘svoju glazbenu maštu na muke’ i ne iznjedri odvažno glazbeno rješenje.

Iz te perspektive gledano, nekako je bilo već tada prilično izvjesno da bi „Mačka na vrućem limenom krovu“ mogla zaživjeti i kao posebno audio izdanje, i da će Ivanka i Mrle već naći neki put za pomiriti zvučnu zahtjevnost predstave i pokušati poentirati na inspirativnom zvuku američkog juga kao glazbenoj podlozi za dramu koja se po Williamsovom tekstu odvija u američkoj državi Mississippi.

Oko soundttacka je pored navedenog tandema okupljen i niz provjerenih imena kao što su Igor Pavlica, Vlado Simcich, Zoran Jaeger, Vedran Križan, Jerko Valdevit, Ivan Marincel… no posebno je za pohvali vokalni angažman Zrinke Cvitešić, prepun, gotovo urođenog, jazz spleena u pjesmi „O, Can I Try“, i kasnije poentiranje na kraju u „Whales II“.

Damir Martinović Mrle i Ivanka Mazurkijević (Foto: promo)

Mrle je dakako zadužen i zaslužan za tjeskobni ugođaj većine skladbi zahvaljujući upotrebom elektronike i devijacijama zvuka posebno u potmulim bas frekvencijama. Tako već uvodna „Cat“ kao da nagovješćuje nadvijanje tragedije – gdje elektronički zvukovi dolaze u koliziju s jazz trubom Igora Pavlice, da bi primjerice u „Forget“ unijele puni spektar horora, onako, kako primjerice rade Amerikanci – u kontrastnoj kombinaciji s nekom dječjom brojalicom. Kasnije sličan patern odzvanja u „Sane“ i „Gundrunk“.

Dok „Go“ sve neočekivano odvodi na plesni podij, „Glory“ pak nudi određenu dozu hommagea new ageu osamdesetih, uz operne izvedbe Josipa Roše i Stefana Suriana. „Shine“, u vokalnoj izvedbi Filipa Vidovića, je malo tanana u odnosu na ostale pjesme., dakako to se u drugom dijelu odnosi još na „Tub“ i „Whales“ u kojima pjeva Ivanka Mazurkijević.

Sam kraj je ostavljen, još jednom izvrsnoj, Zrinki Cvitešić, koja već spomenutu „Whales II“ izvodi a cappella uz monološki dodatak na kraju.

U konačnici gledano; Mrle i Ivanka ‘konzumno su zapakirali’ teške i čemerne teme i udahnuli dovoljno postojanosti i samostalnosti zvučnom zapisu i izvan konteksta ‘daski koje život znače’. Vrijedilo je sve to zasebno zabilježiti, kao što se vodilo računa i prema slušateljima. Sveukupno nešto više od pola sata trajanja sasvim je dovoljno.

Ocjena: 8/10

(Dallas Records, 2018.)

  • 71
    Shares

Zadnje od Recenzija

Idi na Vrh