Čikaški post rock prvaci Tortoise (koji su uistinu redefinirali taj termin post rock križajući ga s jazzom na sebi svojstven način) u četvrtak 18. veljače dolaze u zagrebačku Močvaru. John Herndon, Douglas McCombs, Dan Bitney, John McEntire i Jeff Parker su nakon sedam godina duge diskografske pauze objavili novi studijski album ‘Catastrophist’, dakle povoda za razgovor itekako ima. Ravno do dna razmijenio je informacije s perkusionistom, bubnjarom i ‘katastrofičarom’ Danom Bitneyem.
Za inspiraciju albuma „Catastrophist“ naveli ste da je došla nakon što ste dobili sredstva od grada Chicaga 2010. godine. Naime bili ste zamoljeni kreirati glazbu čiji korijeni sežu u područje improvizirane glazbe kao i zajednice u kojima je nastala. Stoga, koje jazz glazbenike ili zajednice ste konkretno imali u mislima?
Dan Bitney: Bilo je predivno iskustvo pisati glazbu za ovaj album, prilično dostojanstveno i veličanstveno, to su sada moderna naselja u centru Chicaga. Što se tiče aktera, u mojim mislima to su, samo da napomenem dio njih koji više nisu s nama, bili J Dilla, Sonny Sharrock i Alice Coltrane. Osjećao sam veliku čast svirati s takvim glazbenim talentima.
Neke „Izgubljene teme“ ste pretvorili u nešto „orkestralno i kompleksno“ na albumu. O čemu je konkretno riječ?
Dan Bitney: Teme koje smo svirali na tom koncertu ponovno smo obradili u studiju. Za nas je studio uvijek bio značajan dio za naše eksperimentiranje, igranje s elektronikom, manipulaciju zvukom i kompozicijom. Te teme i kad smo izvodile bile su „Tortois teme“, no u studiju su morale narasti u „Tortois pjesme“ koje su prilagodljive za izvedbu i većim ansamblima. Mislim da „jazz“ nije riječ koju bih upotrijebio za opis toga. Ne znam imam li uopće riječ za to.
Kad se već spominje jazz, vaš album „TNT“ (1998.) bio je album koji je nosio u sebi najviše jazz utjecaja. Ima li po vama paralela s albumom „Catastrophist“?
Dan Bitney: Mislim da postoje sličnosti u tonalitetima, kao i u zvuku Dougovova Fender basa, kao što je tu i karakteristična konzistentnost gitarskih tonova koje je odsvirao Jeff, no pristup je potpuno drugačiji. Pored toga „TNT“ je bio dupli album. Na njemu smo imali puno više materijala, kao što mislim da smo tada imali daleko neviniji ulazak u eksperimentiranje.
Tortoise nije objavio album od 2009. godine, od albuma „Beacons of Ancestorship“. Zbog čega je pauza bila tako duga?
Dan Bitney: Mislim da nam je trebala dugačka pauza. Pravila u glazbenoj industriji počela su se mijenjati prebrzo. Morali smo i kao bend i kao pojedinci stati i vidjeti što se događa. Naučiti, slušati i gledati na stvari kako gledamo danas. Vidjeti možemo li opstati. Sedam godina je dugačak period, karijere umiru, zvijezde gore prebrzo.
Sudeći po singlu „Gesceap“, krautrock vas i dalje jako inspirira, taj dominantni synthesizer, distorzirani bas, gotovo da bi taj singl dobro legao i na „Beacons of Ancestorship“.
Dan Bitney: Mislim da nam je nešto inspiracije došlo od “In C” Terryja Rileya, ali naravno odveli smo to sve u nekom drugom smjeru. Izabrali smo je za prvi singl zbog njenog jakog intenziteta. Za mene to je premještanje Tortoisea u novi kompozicijski stil. U neku ruku je sličan s našim stvarima s naglašenim poliritmičkim udarima. Da, slažem se da bi se dobro uklopio i u „Beacons of Ancestorship“.
Zašto ste album nazvali „Catastrophist“?
Dan Bitney: Dogodilo se to u trenutku kad smo slagali naslovnicu albuma. Sve do tada nismo imali ime. Netko je u tom trenutku dao sugestiju. Pomislio sam kako grafička ideja za omot odlično pristaje uz takvo ime. Za mene taj naslov predstavlja teturanje kroz život dok pokušavamo biti kreativni i odgovorni.
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=7ArKJ5k1Vnc[/youtube]
Postoji li tu i neki komentar na socijalnu i političku situaciju u svijetu?
Dan Bitney: Ovo je prvi put da sam upitan tako nešto. Nažalost ovo naše vrijeme obilježava uništavanje života i dostojanstva od strane korporacija i političara. Možda naša glazba u malom dijelu pomogne da ih se izvlasti iz tolike moći.
Mislim, jazz je uvijek u svojoj strukturi imao jaku društvenu i političku notu. Chicago koji je općenito bio plodno tlo, ne samo za jazz, već i za blues, također, stoga sam mislio da ste i kroz tu prizmu gradili sve ono utkano u novi album.
Dan Bitney: Chicago je „Mašina“. Čudno je uzeti ulogu u lokalnim političkim procesima, ponekad to daje osjećaj da se nalazite u jeftinom gangsterskom filmu, ali je korisno uzeti ulogu u tome. Toliko stvari treba mijenjati počevši s davanjem otkaza našem gradonačelniku. Bilo bi mi preteško da našu glazbu gledam kroz tu prizmu.
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=y6tpg_FmsiU[/youtube]
Možete li nešto kazati o suradnji s Georgiom Hubley iz Yo La Tengo u „Yonder Blue“?
Dan Bitney: Za mene je to stari tip „Helene Smith“ pjesme. „Yonder Blue“ je nastala iz dvije različite demo snimke koje smo editirali u jednu pjesmu. Uistinu volim Georgijin duboki glas, kao što mi je i tekst odličan.
Tortoise je na sceni od 1990. godine, jeste li ikad pomislili da ćete trajati 26 godina.
Dan Bitney: Nisam mogao pojmiti ni da ću poživjeti toliko, a kamo li svirati u istom bendu.
Koji je recept za tako dugu karijeru?
Dan Bitney: Uzmite dugačku pauzu između šeste i sedme ploče, fokusirajte se i vježbajte.
Dugi niz godina kao glazbenici i bend pomažete i radite za Red Hot Organization koja je posvećena povećanju svjesnosti o AIDS-u, kao i borbi protiv te opake bolesti. Pratite li također njihove napore, koja je vaša spoznaja o suzbijanju te bolesti u svijetu i SAD-u?
Dan Bitney: Bila je čast biti pozvan za davanje doprinosa Red Hot Organizationu. Nisam blisko uključen u njihov rad, ali mislim da se vide veliki pomaci samo u tome kako se danas prihvaćaju LGBT zajednice u medijima i općenito u društvo. Mislim da svi trebamo puno raditi na izjednačavanju ljudskih prava, spolnih prava i podizanju društvene svijesti.