Chamber pop sastav iz Minneapolisa na najboljem je putu da postigne popularnost svojih kolega iz grupe The National koji ih bezrezervno podržavaju.
Nemali broj američke scene i kritičara slaže se kako je u 80-ima prošlog stoljeća presudni značaj između ostalih scena imala i ona popularnog naziva Twin Cities Scene. Riječ je o sceni koja je niknula u dva grada američke države Minnesota – Minneapolisu i St. Paulu, koji su se pokazali izrazito otvoreni spram svih glazbenih stilova od jazza i soula do punk rocka koji su prdefilirali kroz bogatu klupsku mrežu tih gradova. Minneapolis je bio glazbeni melting pot iz kojeg je iznikao jedan Prince sa svojom eklektičnom drskošću pop zvijezde novog kova kakva do tada nije postojala na američkom kontinentu, i to u vremenu kad su glavni glazbeni impulsi dolazili ili sa zapadne ili istočne obale SAD-a. A što se tiče gostovanja, Tina Turner, Sunny Ade, U2, REM, The Ramones, Pat Benatar, Wynton & Bradford Marsalis, The Pretenders, samo su najzvučniji dio brojnih glazbenih imena koji su tijekom tih godina nastupali u legendarnom klubu Sams u Minneapolisu.
Glazbene navike su ostale, a Twin Cities su i danas značajna kolijevka i stanište iznimno kvalitetnih imena. Jedna od njih je i chamber pop grupa Dark Dark Dark predvođena pjevačicom Nona Marie Invie. Ove nedjelje imat ćemo priliku i po prvi put uživo ih poslušati u Močvari. Možda se čini pomalo nezahvalnim što se Dark Dark Dark vežu uz puno jače ime kao što je The National, no neoborivi fakt je kako podrška od strane Matta Berningera postoji već i time što Nona Marie Invie gostuje na predstojećem albumu The Nationala. Stoga nije riječ samo o površnom PR tapšanju po leđima od znatno popularnijih kolega, već o iskrenoj podršci. A Dark Dark Dark uistinu jesu kvalitetni, višeslojni i zanimljivi.
Posljednji album „Who Needs Who“ kojeg će promovirati uskoro i u Zagrebu, eklektični je iskorak i u samoj ‘ladici’ chamber popa u koju su smješteni Dark Dark Dark, od kojih se po nazivu na prvu loptu može očekivati isključivo tamno intonirana hermetična glazba. Weillovski preokret u aranžmanu uvodne „Who Needs Who“ upravo otvara tu naznaku slojevitosti i stilske šarolikosti koja očekuje slušatelja, u kojoj i pomalo kruta poza ‘smrtno ozbiljne’ None Marie Invie dobiva teatarski štih, tako prijeko potreban bendovima današnjice koji se u nikad brojnijoj konkurenciji bore za mjesto pod suncem na nezavisnoj sceni. A opet Nona Marie Invie kao da je spoj stava jedne Grace Slick i poetične melodioznosti Joni Mitchell, na jednak način koliko je i klavirska pratnja neraskidiva s njenim glasom u izričaju grupe.
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=rMcvZKxEQX0[/youtube]
Dark Dark Dark na jednaki način baštine i ugođaj Americane, kao pečat svoje autentičnosti u kojoj se osjeti puno jači (i prirodniji) naklon američkom, a ne britanskom zvuku prema kojem teže mnogi američki bendovi. Što se tiče evropskih utjecaja, više se može osjetiti francuski štih zahvaljujući harmonici („Withou You“). Dark Dark Dark su također u dobroj mjeri pjevni, očito je to u primjericeu sjetnoj „Tell Me“ kao i u znatno izravnijoj „Last Time I Saw Joe“ čije melodije se nenametljivo ušuljaju u podsvijest, ali nije to ‘in your face’ pristup kakav njeguje jedna Florence Welch i veliki broj novonastalih ženskih vokalnih klonova koje je povukla svojim uspjehom. Nona Marie Invie uistinu posjeduje snažni urođeni impuls lirske vokalne predvodnice benda što je prilično uočljivo unutar produkcijskih uvjeta koje je Dark Dark Dark sebi zadao, a to je prezentna, gotovo akustična, produkcija kakva se obično primjenjuje u live unplugged okolnostima. Po tome Dark Dark Dark kao izdanak scene Minneapolisa baštini džezerski ‘no fake’ pristup stvarima, dakle čuje se isključivo ono što je odsviranu bez gotovo ikakvih postprodukcijskih ‘zamagljivanja’ ili ‘zamračivanja’ slike.
Bilo bi pogreška, da parafraziram naziv posljednje pjesme na albumu („The Grat Mistake“), propustiti ih, jer je gotovo 99-postotna vjerojatnost da je riječ o grupi koja i uživo isporučuje ono što je na nosaču zvuka, ako ne i bolje. Kao što bi bila i velika greška stisnuti stop na CD playeru kad nakon „The Great Mistake“ nastupi tišina…
Ocjena: 9/10
(Melodic, 2012.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
