Izbori, političari, glazbenici – ‘Ko to tamo (ne) peva?!

Branko Bogunović Piff (20. stoljeće) – lijevi kut – muzičar, gitarist, svirao od Drugog Načina do pratećih bandi kojekome, nema kome nije, surađuje s Antom Perkovićem na radio emisijama HR. Ima 2195 friendova na Facebooku. Anđelo Jurkas (21. stoljeće) – desni kut – pisac, storyteller, mužikaš, jezik, ponekad i mozak, objavljuje albume i knjige i zanemaruje brige. Ima 2125 friendova na Facebooku.

Branko Bogunović Piff i Anđelo Jurkas

INTRO:

Kaže urednik. “Ej a što misliš o tome kako je i estrada uglavnom odjebala političare. Izbori soon, a nema više predizbornih sviračkih imena…hm ili da malo pričekamo, možda će ih biti, ali svejedno politika je za glazbenike down i po pitanju love… Pa i ako je spika: ‘Mi bi svirali, ali vi ne date pare’, onda je to još jadnije u bilo kakvom kulturnom predzaku, jer onda današnji političari su veći tudumi od ovih iz 90-ih. Ne uzeti snagu glazbe u obzir – za to stvarno moraš biti konj. Ja da sam ona Ruža, meni bi Tonson sviro gdje god su crnokošuljaši, pa kol’ko košta da košta… Za ove na vlasti hm… ne znam, jer su svježe bili nagazili muzičare i klubove zbog PDV-a…”

PRVA RUNDA:

Jurkas: Mislim da je prije obratno, da politikanti ne daju više za estradanjake jer vide da im nitko ne izlazi na izbore kome god platili za pjevat i zijevat i neka sranja prolijevat. Nikakva korist. Pa dali Thompsonu za šutjet, Miši za revat, Žaku za plejbekat ili nekom trećem za cupkat. Severina se konvertitirala od crvenih do plavih i natrag. Bare i ovi svi precjednikovi lijevi su se isto odredili. Iz “uvjerenja”, jasno, namig. Sve je to isti kopanj. Da ne idem dalje u proširenje metafora…

Bogunović: Vezano za temu iz jednog od prošlih fajt klabova nemojmo bit licemjeri, tko bi odbio bilo koju lovu, bilo koje političke boje? Ima li što ljepše neg’ oteti lovu političkim neistomišljenicima koje prezireš.

DRUGA RUNDA:

Jurkas: Znam ih koji su odbijali, ali im neću bit advokatom bar ne za 0 kuna. Plus ovo što navodiš bi pretpostavljalo neki viši nivo svijesti i subverzije kakvu recimo mogu očekivati u ekranizacijama “Iron Manovih” zgoda, ali u real lifeu od Zagreba preko Rijeke i Osijeka do Splita, malo teže. Jasno mi je da je to Rvacka i da anything goes, pa se sve može opravdat. Tako da socijalno angažirani urbani izvođači seru kontra konzumerizma pa poslije snimaju konzumerističke reklame za nekoliko desetaka tisuća kuna. I ostanu čistog obraza, jer jebi ga druže, treba živjet od nečega, platiti kredite za stan, račune, trla-drla. Jer oni kao imaju pojam po pitanjima etike, čistoće, morala i sličnih idiokategorija mahom rastegnutih od nemila do netraga u rvackim tranzicijama. Estradnjacima je ionako odmah u početku sve jasno. Oni rade facijalne grimase i emotivne kakti ufure za novac. Pa tko plati njemu će se kesiti i pjevati.

Bogunović: S estradalnicima je slično kao i s političarima, moral im nije imperativ. Najbolja je Bonova priča puna usta pravde, mahanja zastavama, a kad je došla prava kesa odma je krenulo kupovanje nekretnina. To je slično proizvodnji suza u očima nacionalnih sportskih veličina za vrijeme intoniranja himni, ali su iz predostrožnosti prijavljeni na adresama bez poreznih opterećenja.

Fight Club - Piff Vs Jurkas

TREĆA RUNDA:

Jurkas: Bonovo vaganje općeg utilitarizma i privatnih koristi – to je nešto s čim se jako mogu pomirit. Ne mora biti siromah da bi drukao, fol te neke, pravdaške spike o gladi i uravnilovkama i sličnim ispiranjima savjesti skretanjem pozornosti kakti angažmanom pred UN-ovima i na domjencima s Precjednicima i friendovima politikantima. Koji god bio razlog manjeg zapjevavanja pred izborima dobro je da je tako. Poštedilo nas gnoja i zabavnih govana poput Žakovog klasika “HDZ zna”. Ali nekako se bojim ne zadugo. Ne pucneš prstima evo ti novog Nogometnog prvenstva pa kad ne idu već ovi stranački onda će krenut ovi s navijačkim himnama, istog efekta i dosega.

Bogunović: Kako objašnjavaš da se Bono poput Kunderinog junaka političara koji čim vidi kameru hvata prvo dijete da se uslika s njim, voli slikati sa vladarima svijeta u pauzama između koncerata posvećenih gladnima, žednima, siromašnima, okupiranim itd. Dobro si zamjetio, jedino što je šugavije od predizbornih estradnih aktivnosti je spoj estrade i fudbalskog koncerna garniranog sa sponzorijom industrije hmeljnih proizvoda.

Jurkas: To se zove lobiranje, jel to pravi naziv? Ma ne objašnjavam niš’ gazda, objašnjava mi Lana, namig. Isteklo nam vrijeme…

Zadnje od Kolumna

Idi na Vrh