Darko Rundek i Cargo Trio – decentno zauzimanje Medvedgrada

Eksperiment ljetnog oživljavanja Medvedgrada započeo je u petak koncertom Darko Rundek Cargo Trija čime se izgleda malo-pomalo ova već zaboravljena lokacija iznad Zagreba ‘odijeva u novo ruho’. Bilo je i vrijeme…

Darko Rundek na Medvedgradu (Foto: Zoran Stajčić)

Darko Rundek nastupio je sa svojim Cargo Triom na Medvedgradu u petak 19. srpnja, što je svakako pohvalan potez za organizatora tj. zagrebački Centar za kulturu August Cesarec u aktivaciji spomeničke lokacije u koncertni prostor. Ljeto u Zagrebu uvijek sa sobom donosi određenu decentnost i ovakvo jedno događanje u dijelu godine siromašnom s glazbenom ponudom u metropoli jest upravo pogađanje niti cijelog ozračja. Bar kad je u pitanju Rundekov koncert, tj. Jasne Bilušić na istoj pozornici zakazan za večeras.

Darko je već naučio Zagrepčane da se voli pojaviti i zasvirati na nekom neuobičajenom prostoru, što je i sam naveo prigodom posljednjeg nastupa u kinu Europa unoseći tako taj neki pariški šmek kulturnjačkog skvotera koji zauzima ‘neadekvatne’ prostore i udahnjuje im novi smisao potpuno nenametljivo u skladu s karakterom glazbe koju izvodi zajedno s Isabel i Dušanom Vranićem. Tako se i medvedgradski nastup uklopio u njegov artistički mikrokozmos i pružio novu dimenziju koncertnog ugođaja.

Rundek Cargo Trio na Medvedgradu (Foto: Zoran Stajčić)

Što se organizacije tiče, izvedena je kvalitetno posebice po pitanju prijevoza. Za publiku je organizirana posebna ZET-ova linija od šestinske crkve, do podnožja Medvedgrada, a put do samih zidina osvijetljen, čime je znatno bio olakšan taj segment za tristotinjak glazbenih avanturista i Rundekovih štovatelja koji su osvježenje od gradske dnevne sparine potražili u ugodnoj večeri na proplanku Medvednice.

Repertoar koncerta koji je probio dva sata trajanja imao je okosnicu na posljednjem studijskom albumu „Plavi avion“, čime i sam Rundek potvrđuje ono što je i kritika primijetila prije tri godine, a to je da je riječ o jednom od njegovih ključnih albuma i da uistinu nema potrebe za nekom diskografskom žurbom kako bi se kreirao dosljedan nastavak. Ono što će puno vjerojatnije najprije doći do Rundekovih fanova bit će njegova biografija koju potpisuje Ante Perković, što će u trenutnoj poplavi prijevoda biografija stranih glazbenih ikona svakako biti osvježavajući moment literarnog uranjanja u život i djelo jednog od najznačajnijih domaćih imena gledano od novog vala naovamo.

Rundek Cargo Trio na Medvedgradu (Foto: Zoran Stajčić)

Atmosfera na koncertu je i ovog puta bila ‘kućna’, ili možda bolje kazano, ladanjska. Pozornice gotovo da nije ni bilo, jedino je nadstrešnica od daski ukazivala na nju. Podsjećala je na one strehe koje oponašaju jaslice i koje se mogu vidjeti ispred svake značajnije crkve u predbožićno vrijeme. Oko iste je publika bila poredana u nepravilnim redovima, ovisno o položaju postavljenih klupica čime je dobiven neformalni štih.

Katarza je krenula u drugom dijelu nastupa kad su na red došle „Uzalud pitaš“ i „Bi’ mog’o da mogu“ Haustora na koju se također jako dobro nadovezala „Sadimo lan“. Kad je Rundek pitao: „Ima li tko kakvih želja?“ bilo je to okidač za novi val dobrog raspoloženja, a narudžbe su počele odzvanjati zidinama Medvedgrada. Tražili su se „Šejn“, „Ena“… No službena završnica je pripala međimurskoj narodnoj „Ljubav se ne trži“ da bi „Apokalipso“ bio razlog da se svi ustanu s klupa i stolaca i naprave štimung tuluma. Bis je bio neizbježan… a Medvedgrad otkriven za jednu novu živu i šarmantnu ulogu, potpuno neopterećenu bližom i daljnjom poviješću kroz koju je stoljećima bio strah i užas za svoje susjede.

Zadnje od Izvješće

Idi na Vrh
X