Klinika Denisa Kataneca večeras će nastupiti u Vintage Industrial baru na proslavi dvanaestog rođendana našeg portala, a njezin frontmen s nama je porazgovarao o novom albumu, psima, psihijatriji, financijama i tome što znači biti ku(l)tni kantautor u Hrvatskoj.
Osam godina je prošlo otkako smo nas dvojica zadnji put odradili egzistencijalistički intervju koji je i dalje jedan od mojih najdražih u životu. Prvo pitanje je glasilo: “Isplati li se uopće živjeti?”. Lakonski si odgovorio: “Ne.” Je li se što promijenilo u osam godina? Isplati li se danas živjeti?
Denis Katanec: Moram priznati da je taj intervju i meni definitivno jedan od najdražih. Život je postao gori. Jedina stvar koja me spriječava da opet kažem “Ne” su nova bića u mom životu.
U međuvremenu si pokrenuo Kliniku i sad redovno nastupaš u bendovskoj formaciji, iako te i dalje često možemo vidjeti samog s gitarom. Nedavno si tako nastupio na koncertu “Brat bratu” s Ivčom Ščapecom. Kako je lakše, s bendom ili bez njega?
Denis Katanec: Pri samom početku Klinike, prepustio sam joj mjesto i stavio na stranu sebe kao solo autora. Tada mi je bilo dosta nastupati sam i biti usamljen na pozornici. Bend je potpuno druga priča i potpuno druga energija koju obožavam. U zadnje vrijeme mi je zafalilo da sviram sam pa sam redovito počeo organizirati svirke i dobio nazad ono što mi je falilo…Intima i direktan kontakt sa publikom 1:1. Sretan sam što imam mogućnosti za obje verzije.
Novi album Klinike trebao bi izaći za dva tjedna, po čemu se razlikuje od tvojeg zadnjeg hvaljenog izdanja “Jada, Jada”?
Denis Katanec: Zreliji je, mračniji i beznadežniji. I kao što se uvijek kaže za novi album “Najbolji je do sad!”. Mislim da će naši slušatelji biti jako sretni.
Imali smo priliku čuti već tri singla: “Vampiri”, neslužbeni “Suncokret” i aktualni “Srećko iz zemlje Trećeg svijeta” koji već dugo drži status koncertnog favorita. Kako se Srećko nosi sa slavom koju je stekao?
Denis Katanec: “Srećko” i “Vampiri” daju poprilično iskrivljen dojam šta se može očekivati na albumu, tako da jedva čekamo da ga izbacimo i proširimo među ljude. A Srećko ne zna za slavu i nada se da mu ljudi neće prilaziti i gledati ga u oči. On ozbiljno shvaća svoju ulogu čuvara u obitelji. Divan je on pas, ali se boji ljudi.
Osim Srećka, tu je i Lisica koju se često može s tobom vidjeti na nastupima. Je li ljubomorna što je Srećko dobio pjesmu, a ona nije? Hoćeš li ispraviti tu nepravdu?
Denis Katanec: Nažalost najdivnije i najbolje djevojke najteže dolaze do svojih pjesama. Lisica nije ljubomorna i sama već uživa slavu na ulicama Zagreba, a i diljem Balkana kao “Najljepši rep Srbije 2015.” Srećko i ja smo za nju sitne ribe.
Moglo bi se reći da si stekao status “kultnog zagrebačkog kantautora” što je vjerojatno eufemizam za nekoga čija je glazba mnogo kvalitetnija nego što je unosna. Ima li ikakve satisfakcije u tome da te kritika i vjerna sljedba obožavaju, ako izostaje ekvivalentna zarada?
Denis Katanec: Kutni kantautor (onaj koji stoji u mračnom kutu disco kluba dok ostali plešu). Kada nema para svako tapšanje po leđima i lijepa kritika su više nego dobrodošli. A moram priznati da sam iznenađen brojem ljudi koji su nas počeli pratiti i osjećaj da sve raste je jako lijep. Hvala divnim i neumornim ljudima koji nas/me godinama prate. Ivan Ščapec i ja smo napunili KSET do vrha što je nevjerojatno za dva lika s gitarama.
Kad smo već kod financiranja, ti si jedan od rijetkih koji je pokrenuo vlastitu Patreon stranicu, svojevrsnu pretplatničku platformu na kojoj onima koji te prilozima na mjesečnoj bazi podržavaju nudiš poseban dodatni sadržaj. Koliko si zadovoljan s takvom praksom?
Denis Katanec: Odlična stvar! Jako mi je drago što su me nagovorili i što sam se odvažio da ju pokrenem. Trenutno imam dvadesetak ljudi iz regije koji me podržavaju i nebeski sam zahvalan svakome od njih. Ne samo financijski da olakšava bavljenje muzikom, već je tu i osjećaj “Hej neko uzima sebi da bi omogućio tebi jer voli ono što radiš i vjeruje u to!” A to mi je potrebno jer često ne znam dal trebam vjerovati u sebe i da li to zaista nešto vrijedi.
Kako je duh Elliotta Smitha našao put do tvog novog albuma?
Denis Katanec: Povratak iz Kanade 2015., druženje sa psihijatrom koji obožava ovog kantautora i moje iznenađenje koliko mi se posrećilo dovelo je do toga. Ljudi, održavajte svoju mentalnu higijenu.
Što inače slušaš u posljednje vrijeme?
Denis Katanec: Rado bih izdvojio nekoga, ali toliko sam zatrpan tisućama verzija mikseva i mastera nove Klinike, da nemam ni trunčice vremena odmoriti uz nešto drugo. Ovom prilikom bi pohvalio našeg snimatelja i producenta Dimitrija Mišu Petrovića na neizmjernoj količini truda, vremena i ljubavi koje je uložio u album. Antun Idem je izbacio jako lijepu pjesmu. Šteta da ne poslušate.
Na svom večerašnjem nastupu na našem rođendanu svirat ćeš s Klinikom. Hoćemo li čuti novi materijal ili će to biti posljednji pozdrav “Jada, Jada” setu? Ili kombinacija tih dviju stvari?
Posljednji pozdrav “Jadi, Jadi” kao okosnici setliste. Promiješati ćemo malo i zasvirati nešto novih stvari. No, neka ljudi ne brinu. Umjesto izbacivanja pjesama sa “Jade” na koncertima, oni će trajati duže. Tako da će Klinka ubuduće udarati s dvosatnim koncertima. Vidimo se večeras!
Saznajte više:
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
