Denis Katanec nastupit će s Damirom Avdićem u petak u Tvornici kulture. Njegov posljednji EP je na godišnjoj listi albuma ovog portala visoko kotirao, dakle dvostruki razlog za zagrebati ispod površine i saznati tko je taj poeta.
U susjedstvu si donedavno bio prihvaćeniji nego kod kuće, prvi album Felona izdao si za jednu beogradsku izdavački kuću koja je puno napravila za otvaranje regionalne scene i povezivanje autora mlađe generacije. Kako objašnjavaš činjenicu da si u Srbiji više cijenjen nego kod kuće?
Denis Katanec: Pa vrlo jednostavno. Tada je i onakav, na izmaku snaga, Popboks uspio priskrbiti Felonu 1500 downloada albuma, što je dvostruko više nego svi projekti zajedno gledajući skidanja iz Hrvatske. Veliki je to bio skok za bend na samom početku i veoma smo zahvalni toj grupici entuzijasta koja nas je prepoznala (na čelu sa Acom Pavlićem). Još uvijek osjećam da u Srbiji vlada više empatije i ljudi su nekako otvoreniji.
Osjećaš li da se u posljednje vrijeme to promijenilo i da je i domaća publika počela percipirati tvoj rad? Primijetila sam da si se prošle godine znao zavrtjeti i na Ceneru Stojedinice i na Radio Studentu. Je li zbog toga sad nešto veći odaziv na koncertima nego inače, primjećuješ li porast interesa publike?
Denis Katanec: Pa porast publike se može mjeriti u desecima, no i to je i više nego lijepo. Svi oni obraćaju pažnju i vlada nekakva divna komunikacija između nas na koncertima. Dobra je stvar da su radio stanice obratile pozornost na takvu vrstu izričaja, no ipak su to većinom alternativne postaje kojima je to već u praksi. Poput recimo Radio Studenta koji standardno pokriva regiju i redovito pušta odličnu glazbu. Treba nadodati i “Muzika Je Zvonko Radost”, portal koji mnogo doprinosi otkrivanju novih autora. Ima par entuzijasta koji svoje dragocjeno vrijeme nesebično posvećuju glazbi u povojima.
Odsvirao si preko stotinu koncertata, s raznim glazbenicima. Koji ti je od njih najdraži?
Denis Katanec: Najdraži koncert mi je onaj sa Damienom Juradom, koji mi je došao kao nagrada za sve iza mene. Pogotovo jer su neki životni periodi usko i emotivno vezani u Damienov rad. (Bio je jako sretan kada sam mu za poklon dao “čudo u bočici” domaći Propolis) Tu su negdje i koncerti s Felonom u Walkovu/Vinkovci (prepun klub mladih punkera đuska na “Capablancu” k’o da im je zadnje u životu), Novom Sadu, Beogradu… Ima mnogo divnih trenutaka koje sigurno neću zaboraviti. Recimo i apsolutni koncertni kolaps u Grabovcu je iznimno zabavno iskustvo. Hadžo je napisao “To je zvučalo prestrašno: otprilike kao da je Denis pokupio prvo troje koje je našao na ulici, dao im instrumente u ruke i rekao: ‘Ajde svirati sa mnom! “ zaista je bilo tako… Organizatori su divni ljudi, ali im je zapao u ruke najgori tonac na svijetu (u majici Opće opasnosti). Polomili smo bubnjeve, pa su nas poslije tražili 500 kuna za neki šaraf koji fali ha,hah…
U petak ćeš svirati u Tvornici prije Damira Avdića pred brojnom znatiželjnom publikom koja te možda još nije imala priliku doživjeti tvoj genij. S obzirom na činjenicu da je Avdić kantautor dijametralno suprotne poetike tvojoj, angažirane socijalne tematike, i da njegovi fanovi vjerojatno ne očekuju tvoj nježni poetski izričaj, imaš li tremu ili neka očekivanja o tog koncerta?
Denis Katanec: Ne vidim nikakav problem u našoj prividnoj razlici. Damir Avdić i ja krećemo s iste pozicije i guramo to prema van u nadi da iskasapimo ljudske poglede na sebe i život. Moj više naginje emotivnoj, osobnoj, prijateljskoj, ljubavnoj tematici prošaran gnjevom koji je ostao iza svakog proživljenog stiha. Treme nema, a od ljudi ne očekujem ništa. Samo ako su sposobni da bace taj svoj veo nelagode i srama nad samim sobom i otvore se prema drugima. Mnogo će im pomoći…
Kritičari te unisono nazivaju jednim od najzanimljivijih domaćih tekstopisaca, draguljem i genijalcem (ja sam ti pak još zalijepila i postmodernog neurotika). Laskaju li ti takve kvalifikacije ili te nerviraju ta trpanja u ladicu genija što posljedično sa sobom donosi i velika očekivanja? Razmišljaš li uopće o recepciji svoje glazbe dok ju stvaraš, ili to činiš prvenstveno s ciljem da kanaliziraš vlastite emocije, pa s publikom kako bude?
Denis Katanec: Da me zanima šta će ljudi i kritika reći, odavno bi prestao snimati lo-fi albume i raditi na ovakav način. Sve što mislim, osjećam, to i napišem. Pjesme su prvenstveno pisane kako bi došao do nekih odgovora koje se bojim inače izazivati, a usmjerene su specifičnim osobama u mojem krugu te naravno meni. Teme su univerzalne, pa svako tko da malo sebe i uloži truda, biti će nagrađen… Nitko, osim prijatelja, na niti jedan način nije uložio u mene i ove mrvice koje dobivam su dobrodošle, ali nikako ne ovisim o njima. Tako da očekivanja mogu prebacit na nekog drugog (ako uopće postoje). Koncentriram se na svoj radiI ništa više. Gdje god u konačnici završim, tako treba biti. A ako usput prodrmam pokoju osobnost, nitko sretniji od mene. Tvoj priljepak ipak mi je najdraži.
U posljednje vrijeme regionalna indie scena je nabujala mladim kreativcima koji se imaju potrebu izraziti i mnogi od njih to čine na engleskom jeziku. Kako to da ti pišeš na hrvatskom? Je li ti lakše izraziti se na materinjem jeziku, ili naprosto nemaš neke ambicije izlaziti iz regionalnih okvira?
Denis Katanec: Ovdje sam odrastao, razmišljam na svojem jeziku i živim probleme ljudi s ovih prostora, obojani osebujnim karakterom istih. Prirodno mi je pisati na hrvatskom i trenutno nemam nikakve potrebe raditi drugačije. Bio sam sedam mjeseci u Kanadi te engleski pričam više nego dobro, ali svejedno ne smatram da sam sposoban izraziti se dovoljno kvalitetno kao što to mogu na materinjem jeziku. Engleski kojim mi pišemo nije životni, već prikupljen iz strane glazbe, filmova te jedne knjige koju je netko pročitao (na engleskom). Bilo bi zanimljivo vidjeti da jedan stranac počne pisati stihove na našem, pritom da je jezik naučio isključivo iz glazbe i recimo hrvatskog filma. He, he. “How many nights I prayed for this, to let my work begin First we take Manhattan, then we take Berlin”.
Slušajući tvoju glazbu, uvijek sam imala osjećaj da ti je poezija na neki način važnija od glazbenog aspekta, da se prvo baviš stihovima, pa tek poslije glazbom u koju ćeš ih umotati. Glazba koju skladaš prilično je popična, a počesto i u kontrapunktu u odnosu na hermetičnu i melankoličnu osobnu poeziju koju pišeš. Smatraš li se prvenstveno pjesnikom, pa tek onda glazbenikom?
Denis Katanec: Pa iskreno nekako smatram da su stihovi puno važniji, no tu dolazi glazba koja treba podebljati osjećaj kojeg ovi nose. Istina je da u devedeset posto slučajeva stihovi dolaze prvi, ali nije pravilo. Dosta sam podjeljen oko tvog zadnjeg dijela pitanja. Sa jedne strane, moja definicija pjesnika (reflektirati sebe u pjesmi) me tjera da se smatram istim, a sa druge strane opće prihvaćeni pojam pjesnika gura me daleko od prihvaćanja toga.
Koji su ti najdraži bendovi na svijetu, navedi par glazbenih srodnih duša za koje znaš da biste vjerojatno bili prijatelji da se imate priliku upoznati? Ima li netko na domaćoj sceni koga posebno respektiraš?
Denis Katanec: Gore navedeni Lou Barlow bi mi vjerojatno najviše odgovarao kao prijatelj. Teško mi je navesti bilo koga jer ionako je naša slika tih ljudi poprilično uljepšana i idealizirana, tako da vjerujem da bi me samo smarali. Dosta su mi moji prijatelji. Pa evo iz glave, al ne nužno istinito… The Beatles, Daniel Johnston, Elliott Smith, Sebadoh, Modest Mouse, Arthur Lee & Love, Sparklehorse, Pavement, Belle & Sebastian, The Flaming Lips, Damien Jurado, Midlake, Jarboli… Respektiram sve autore koji uspiju reflektirati sebe u svoj rad bez obzira koliko to u konačnici dobro ili loše zvučalo. Jarboli, Daniel Kovač, Ivan Ščapec, braća Bogunović (Radost!), Una Gašić, itd.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
