Nakon što je izgubio parnicu u Velikoj Britaniji, Depp je pravdu potražio na američkom sudu i poslije šest tjedana suđenja i samo dva dana vijećanja, porota je donijela jednoglasnu odluku u njegovu korist.
Kao poklonik i prijatelj pokojnog Huntera S. Thompsona, Johnny Depp je 2012. producirao “Rum Diary”, nastavak filma o životu velikog pisca, adaptaciju istoimenog romana, koja je na hrvatski prevedena kao “Portorikanske noći: dnevnik opijanja”. Depp je nekadašnjeg gonzo novinara već bio utjelovio u klasiku “Strah i prijezir u Las Vegasu” (1998.), a kao glavnu glumicu, koja je u Thompsonovom romanu bila oličenje ljepote i neprežaljene mladosti, Depp je kao izvršni producent nastavka odabrao Amber Heard. Tijekom svjetske promocije filma između njih se razvila romansa, koja je u sljedećim godinama prerasla u kratak, ali nezdrav brak. Depp je u vremenu kada su se upoznali bio 14 godina u braku s francuskom pjevačicom Vanessom Paradis, koja je i majka njegove djece, ali se ubrzo razveo, zaluđen 20-ak godina mlađom glumicom.
Iako je u braku višestruko profitirala, tj. iskorištavala Deppovu velikodušnost (u njegovim penthousima u centru Los Angelesa živjela je ne samo ona, nego i njezina sestra i njezini prijatelji), kad je 2017. shvatila da će Depp podnijeti zahtjev za razvod, Heard ga je odlučila preduhitriti te je ishodovala zabranu prilaska (temeljem svjedočenja istih prijatelja koji su besplatno živjeli u Deppovim stanovima) i, kako se saznalo tijekom ovog suđenja, o tome da ona pokreće razvod obavijestila medije. Ubrzo nakon, britanski The Sun objavio je članak u kojem je Deppa okarakterizirao kao zlostavljača supruge (“wife beater”), na što je poznati glumac reagirao tako što je 2018. digao tužbu protiv News Group Newspapers Ltd, izdavača tog tabloida, i neslavno izgubio. Međutim, zaključak britanskog suda nije bio da je Depp zlostavljač, nego da se previše opijao dok je bio ovisan o tabletama protiv bolova pa je moguće da je pretukao svoju ženu, a da se toga ne sjeća.
U tom postupku važnu ulogu igrala je činjenica da je Heard pod zakletvom rekla da je svih 7 milijuna dolara koje je dobila u razvodu donirala u dobrotvorne svrhe, što se tijekom američkog suđenja pokazalo kao laž, jer glumica nije mogla dokazati da je taj novac donirala pa je tvrdila da je “dala zalog”, pokušavajući Deppovoj odvjetnici Camille Vasquez objasniti da su riječi “založiti” i “donirati” sinonimi (lingvistički potpuno promašena tvrdnja) te da se tako i kupuje kuća, tvrdeći da ne uplaćujete novac odmah, nego u ratama. Heard očito nikad nije kupila nekretninu pa ne razumije da se stambeni kredit vraća banci, koja zauzvrat čitav iznos uplaćuje prodavatelju nekretnine, a potom zarađuje na kamati koju joj kupac vraća, ponekad i višestruko više od prvotnog iznosa, što su na svojoj koži iskusili svi koji su podigli kredite u švicarskim francima. Heard bi zbog novih saznanja mogla u Britaniji odgovarati za krivokletstvo, a slična parnica čeka je i u Australiji, državi u koju je pokušala prokrijumčariti svoja dva psa, iako je na tom kontinentu zbog zaštite od bjesnoće strogo zabranjeno dovoditi ikakve životinje bez obavezne karantene, bilo da su lavovi, bilo da su jorkširski terijeri.
Pobjeda The Suna dala je vjetar u leđa glumici koja se pojavila u „Aquamanu“ da u prosincu 2018. objavi autorski komentar u uglednom američkom dnevnom listu The Washington Post, u kojem je implicirala da ju je Depp ne samo tukao, nego i seksualno napastovao, a glumac je ubrzo nakon toga ostao bez uloga u franšizama „Pirati s Kariba“ i „Čudesne zvijeri“ pa je protiv Heard podigao tužbu za klevetu tešku 50 milijuna dolara (koliko je otprilike iznosila njegova zarada od prvih dijelova franšiza i popratnih honorara). Ona je uzvratila protutužbom, tražeći 100 milijuna dolara, i to zbog izjava koje je nakon britanskog suđenja dao Deppov bivši odvjetnik Adam Waldman, tvrdeći da je govorio u Deppovo ime kad je njezine pozive policiji opisao kao “razrađenu prevaru”. Sud je odmah na početku donio dvije važne odluke: 1. da će spojiti tužbu i protutužbu u jedno suđenje; 2. da će suđenje biti održano u Virginiji, jer je u toj državi sjedište Washington Posta. Prva odluka važna je zato što su pred porotom iznesena oba slučaja, a druga zato što Virginia ima drugačije zakone nego Kalifornija, u kojoj bi i jedan i drugi slučaj vjerojatno bili odbačeni prije nego bi uopće došli do sudnice (tzv. Anti-SLAPP zakoni). Usto, Deppovi odvjetnici tražili su da suđenje bude javno streamano, za što su uslijed pandemije postojali uvjeti, a što je sud odobrio nakon što su počele pristizati stotine molbi za ekskluzivni pristup sudnici.
Osim što je suđenje bilo javno, javni su bili i svi dokazi koji su podneseni virginijskom sudu, ali i audio snimke koje iz ovog ili onog razloga nisu ušle u dokazni materijal, a za koje se sumnja da ih je u javnost propustila upravo Amber Heard, uvjerena u svoju pravičnost. I Heard i Depp počeli su snimati svoje razgovore na prijedlog bračne savjetnice dr. Laurel Anderson jer se na terapiji nisu mogli složiti tko je što rekao. Nije dugo trebalo da na snimkama žrtve nasilja prepoznaju obrasce poput gaslightinga odnosno izluđivanja (“nisam te istukla nego udarila”), verbalnih napada (u Australiji se sakrivao od nje po čitavoj kući dok je ona išla za njim, lupala po vratima i vikala), omalovažavanja i otvorenih priznanja da je ona njega tukla. Heard to ni na američkom suđenju nije porekla, tvrdeći da ona nije prijetnja Deppu, jer je “manja” od njega (iako su otprilike iste visine) i jer su njeni udarci takvi da njemu ne mogu nanijeti štetu. Ipak, pogled na videa na Heardinom profilu na Instagramu otkriva da se glumica ipak zna tući. I audio i video snimke iz današnje perspektive izgledaju zastrašujuće, a kad se spoje sa svime što je sudu pokušala podvaliti, izgledaju kao da su izašle iz neke radionice za kreaciju hollywoodskih negativaca.
Jedna od Deppovih stručnih svjedokinja, forenzička psihologinja dr. Shannon Curry, kod Heard je uočila nedostatak PTSP-a te znakove i graničnog i histrionskog poremećaja ličnosti. S druge strane, Heardina vještakinja dr. Dawn Hughes, koja je tijekom svjedočenja čitala iz bilješki (što na sudu nije dopušteno) rekla je da glumica ima PTSP, u iskazu koji je bio pun vidljivih predrasuda: kad god je dr. Hughes govorila o žrtvama koristila je ženski rod, a o zlostavljačima muški. To nije došlo niotkud, jer je statistička činjenica da su žrtve obiteljskog nasilja većinom žene, ali ipak negira činjenicu da postoje i muškarci koji su žrtve, a koji upravo zbog ovakvih predrasuda još rjeđe nego žene progovaraju o proživljenom nasilju, pa ju je na unakrsnom ispitivanju razotkrio odvjetnik Wayne Dennison. Uza sve to, dr. Curry je navela da je u slučajevima kad je žrtva obiteljskog nasilja muškarac jedan od čestih oblika zlostavljanja upravo prijetnja da će žena njega prijaviti za nasilje, što se u ovom slučaju potvrdilo; ne samo to, nego je Heard postala jedna od ambasadorica globalnog pokreta #metoo, kojem je svojim lažima nanijela nepovratnu štetu.
Otprilike u isto vrijeme kad su procurile audio snimke otkrilo se da je Heard, između ostalog, ostavila fekalije na Deppovoj strani njihovog bračnog kreveta prije nego je otišla s prijateljicama na Coachellu. Kasnije je za taj čin okrivila jorkije, pse teške otprilike 3 kilograma, a taj vikend opisala kao period užasnog fizičkog nasilja, koje ovdje neću prepričavati, ali se postavlja pitanje koliko bi trebala biti poremećena žrtva premlaćivanja ako dan nakon odlazi tulumariti na festival u pustinji, dakako bez ijedne vidljive ozljede. Općenito, za sve za što je Heard optužena uz dokaze, ona je svaljivala krivnju na druge, a tijekom svoje završne riječi Deppova odvjetnica Vasquez odlično je poentirala da se ovdje ne radi o Heardinoj riječi protiv Deppove, nego o njezinoj riječi protiv 20-ak svjedoka. Obrana u stilu “vjeruješ li meni ili vlastitim očima” možda bi joj i prošla na sudu da je barem malo bolja glumica, ali Heard je tijekom svog svjedočenja plakala bez suza i glumatala gore nego amateri u seriji „Krv nije voda“.
Malo je reći da je sve vezano za ovaj slučaj bilo sličnije cirkusu nego sudnici. Od svjedoka Alejandra Romera, koji je pušio i nevezan vozio dok je davao izjavu, preko Ellen Barkin koja je odvjetnike ispravila da je njezina veza s Deppom iz 1990-ih bila “seksualna, a ne romantična”, preko brojnih posjetitelja koji su stajali u redu da bi ušli u galeriju i uživo promatrali suđenje (te tako dobili pogled i na porotnike, čiji su identiteti zaštićeni pa zato nisu prikazani na streamu), pa sve do stručnjaka poput dr. Davida Spiegela, koji je sam sebi srušio kredibilitet – sve je bilo napetije od prosječne sapunice.
Jedan od ključnih događaja u braku o kojem je brujao čitav svijet, ali i u američkom suđenju, bio je sukob koji se dogodio za vrijeme snimanja petog nastavka „Pirata s Kariba“ u Australiji, a čija se razornost može čuti na jednoj od snimki, u kojoj Heard zapomaže da nije “to htjela učiniti Johnnyju”. Pod utjecajem alkohola (vina kojem boca košta oko 500 dolara), tableta, a moguće i MDMA-a, Heard je Deppa gađala bocama votke; prva ga je promašila pa je Amber uzela veću bocu i njome ga pogodila i odsjekla mu komad srednjeg prsta desne ruke. Depp je u prvim izvještajima govorio da je prst odsjekao sam, ali još u Australiji liječnicima je bilo jasno da je prst otkinut tako što je smrskan, i to predmetom velike brzine. Na suđenju je Depp objasnio da je jedna od rijetkih stvari koja mu donosi radost sviranje gitare i da bi samim time prije odrezao bilo koji dio tijela (dobro, ne i taj na koji ste pomislili) nego komadić prsta koji mu je neophodan da svira.
Kad smo kod toga, jedna od Heardinih zamjerki Deppu bila je da se previše druži sa “starcima”, pod kojima je mislila na članove njegovog benda Hollywood Vampires, u kojem je vokal “starac” Alice Cooper, a u kojem su svirali “starci” Joe Perry, Tommy Henriksen i Glen Sobel. Ako treba biti ironičan; Ta tko ne bi pored takvog društva poželio pobjeći među influensere na Coachellu?
Veliku ulogu u ishodu suđenja imao je način rada odvjetničkih timova. Već u uvodnim riječima, glavna Amberina odvjetnica Elaine Bredehoft mahala je paletom sjenila marke Milani, tvrdeći da je Heard uvijek nosila tu šminku u torbi jer je Deppovo nasilje bilo toliko često. Tvrtka Milani već sutradan oglasila se na svom službenom TikTok profilu demantijem: upravo ta paleta izašla je tek 2017. Dakle, osim ako nije putnica kroz vrijeme koja je usto pronašla način da prenosi predmete sa sobom, Heard je lagala vlastitim odvjetnicima. Kasnije, kad je tijekom svog svjedočenja govorila o šminki, na paletu se referirala kao na “bruise kit” (pribor za modrice), kako se u kazališnom i vizažističkom žargonu naziva šminka kojom se masnice formiraju, a ne prikrivaju. Osim toga, Bredehoft se svojoj stručnjakinji dr. Hughes obratila s “dr. Curry”, jedan od odvjetnika uložio je prigovor na vlastito pitanje, mrtvi ozbiljni su pokušavali dovesti u vezu Waldmanove izjave i hashtagove koji su nastali godinama prije njih (na opće oduševljenje korisnika Twittera koji su takve hashtagove i kreirali), a općenito su imali problem kad su morali formirati pitanja koja neće uključivati navođenje svjedoka, pa su Deppovi odvjetnici ulagali nebrojene prigovore i tako razbijali dinamiku suđenja.
S druge strane, Deppov tim, kojem je na čelu bio Benjamin Chew, bio je izrazito profesionalan. Znali su da je pred njima gotovo nemoguć zadatak dokazivanja malicioznosti i štete nanesene klevetom, ali su zato doveli stručne svjedoke koji su jasno pokazali da je Depp imao materijalne gubitke prouzročene Heardinim autorskim komentarom u Washington Postu, kao i da Heard od davanja prvih iskaza prema sudovima nije iskrena – pa ju je Vasquez ‘raščetvorila’ na unakrsnom ispitivanju kada je došla do dijela u kojem je glumici izletjelo da je tabloid TMZ bio obaviješten o razvodu.
Međutim, koliko god Deppovi odvjetnici bili bolji, i Heardin tim bio je poprilično dobar, a slučaj je izgubila ona sama, nižući autogol za autogolom u svom svjedočenju. Osim što je pravila grimase koje se baš i ne viđaju u razgovoru sa žrtvama nasilja, to je radila uz potpuno banalne izjave, pa je njezino “moj pas je nagazio na pčelu” izazvalo lavinu dueta na TikToku. Pozvala se na glasinu da je Depp u 1990-ima Kate Moss gurnuo niza stepenice dok su bili u vezi, što je dalo priliku Deppovom timu da manekenku pozove kao svjedokinju i pod zakletvom (čit. pod prijetnjom zatvorske kazne ako laže) zauvijek ušutka te glasine. Na kraju, dok je opisivala nezamislive scene nasilja (od kojih su neke navodno ukradene od drugih žrtava), Heard je uporno pogledom odmjeravala porotnike. Kad bi Depp zakunjao na stolici ili na podu pod utjecajem tableta protiv bolova, ona mu nije pomagala nego ga je fotografirala i općenito je njezin udio u braku, čini se, bio prikupljanje materijalnih dokaza protiv muža. U svemu tome, poprilično je nevjerojatno da nema nijednu sliku svojih stravično opisanih ozljeda.
Nadam se da me nećete krivo shvatiti – ne postoji savršena žrtva (kakvu je Heard pokušavala izigravati). Mnoge žrtve o nasilju koje su proživjele imaju svoje svjedočanstvo kao jedini dokaz, i bit će izrazito opasno ako svaku sljedeću žrtvu koja progovori o proživljenom nasilju proglasimo lažljivicom samo zato što je Heard preuveličavala zakopčana do grla. Ne možemo dovoljno puta ponoviti: nebitno je što je neka silovana osoba nosila na sebi ili imala u krvi. A opet, opasno je ikome vjerovati na riječ, pogotovo kad su ovakve stvari u pitanju, ali ljudska bića instinktivno mogu osjetiti kad im se laže. Tako je i Depp imao “izljeve ljubomore” na glumca Jamesa Franca (koji je u međuvremenu i sam “metoo-an”), a s kojim je, ispostavilo se tijekom suđenja, Heard provela noć u Deppovom penthouseu dok je glumac bio na turneji s Hollywood Vampires. Ne samo to, nego je njezin vlastiti svjedok Joshua Drew u svom iskazu rekao da je više od 30 puta vidio muške osobe kako u kasnim satima posjećuju glumicu.
Teško je zaključiti da je Heard baš o svemu lagala i sigurno je u braku s Deppom doživjela svašta. Ipak, njen pokušaj da glumcu uništi život bio je pretjeran kao i većina njenih optužbi. Depp je i prije donošenja presude postigao ono što je htio – reći svoju istinu, reći svijetu da je on, muškarac, žrtva nasilja, točno istim riječima kojim ga je Heard na snimkama izazivala. Izvještavanje u mainstream medijima bilo je takvo da se o danima suđenja kada je dokazano da je Heard lagala pod zakletvom izvještavalo tako što su se njezine sulude tvrdnje stavljale u naslove, a njegov slučaj minimizirao. Čak i nakon presude, Heard inzistira da joj je dokinuto pravo na slobodu govora. Nije, sloboda govora ne obuhvaća klevetu, uzgred, kao ni govor mržnje. Isto tako, sloboda ne znači da nekoga možemo mlatiti, grebati, gađati limenkama ili bocama niti mu gasiti cigarete na licu. Na koncu, koja bi žrtva, tvrdeći da se boji za vlastiti život, svom zlostavljaču poklonila ogromni nož na kojem je urezan natpis “do smrti”?
Na jednoj od najpotresnijih snimki iz dokaznog materijala nema ni vikanja ni svađanja. Na njoj su Deppove molbe da ga Heard na licu mjesta ubije, jer mu je već uzela sve. Izgubio je novac, ugled, uloge, djeca su mu bila izložena bullyingu, desetljeća rada nestala su u trenu. Srećom, Heard nije bila dovoljno luda da mu prereže žile i sad je ipak, nakon godina i godina patnje, Depp ishodovao kakvu-takvu pravdu. Stvari nikad nisu onakve kakvima se čine na prvi pogled, ali suđenje Depp vs. Heard može nam svima biti važna lekcija: samo zato što nešto zvuči uvjerljivo, ne znači da je to istina. Depp je oduvijek bio autodestruktivan i nasilan prema pokućstvu, ali poučen vlastitim traumama iz djetinjstva (majka alkoholičarka i zlostavljačica, kojoj je u međuvremenu oprostio), nikad nije udario nijednu ženu, nego je u nasilnim situacijama reagirao kao prestrašeni dječak i bježao. On je imao dovoljno novca i vremena da to dokaže na sudu, ali pravo pitanje je koliko je sličnih sudbina za koje nikada nećemo saznati. I još važnije: kako ćemo reagirati kad za njih napokon saznamo?
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
