Na današnji dan prije točno deset godina u internetskom univerzumu osvanuo je portal Ravno do dna.
Sjećanja su nepouzdana kategorija. Sumnjiva. Detalji blijede. Ne sjećam se, recimo, je li se birtija s gotovim jelima na Remetinečkoj cesti zvala Pod starim krovovima ili samo Stari krovovi. Ili njezin naziv nije imao nikakve veze s krovovima. Koja su se jela posluživala i koliko smo često tamo uopće jeli. Jesmo li već tada prešli na duhan za motanje ili je to došlo tek kasnije. Ili koliko se nam dugo ideja o bijegu iz mainstream medija u naš još nepokrenuti portal motala po glavama.
Dobro se sjećam frustracije. Zapravo, prvo se sjećam koliko smo naivni bili par godina ranije, kad smo prvi put zajedno sjeli za uredski stol korporativne redakcije s planom da pratimo, promoviramo i analiziramo scenu za koju smo mislili da je bitna. Na kraju se to svelo na prevođenje tekstova o Kardashiankama, antisemitskim ispadima Mela Gibsona i živčanom slomu Charlieja Sheena. Lov na klikove bio je jedini kriterij kojim smo se bili prisiljeni voditi, frustracija je bila neizbježna.
Stari krovovi, ili kako se ta mračna rupa već zvala, bio nam je jedini bijeg od stvarnosti. Tamo je Zoki Stajčić slavodobitno zaključio da bismo trebali pokrenuti vlastiti portal, jer jebeš ovo sve. Bio je to prosinac 2010. ili je Nova godina već bila prošla, nije ni bitno. Iduće tjedne provodili smo pauze na poslu smišljajući koncept, rubrike, plan djelovanja i razvijajući ideje. U jednom trenutku nas je toliko ponijelo da je netko od nas predložio da bismo mogli snimiti Zagreb iz helikoptera. Ne znam više kakve je to imalo veze s pop-kulturom, ali sigurno smo pet minuta proveli u ozbiljnom razgovoru o tome.
Prijedlozi dizajna stranice skicirali su se na salvetama. Sjećam se da smo bili impresionirani izgledom sajta neke francuske radijske postaje, nemam pojma odakle smo to iskopali. Prvi dizajn ovog portala puno je toga dugovao upravo tom rješenju. Posebno smo bili ponosni na stilizirani trag šalice kave koji je dugo stajao u gornjem lijevom kutu, odmah ispod loga. To smo iz nekog razloga smatrali svojom prvom malo pobjedom. Web-dizajnera smo pronašli u Ivanić Gradu, ne pamtim mu ime.
Naziv portala je bila točka dnevnog reda koja nam je, po svim očekivanjima, trebala pojesti najviše živaca. Međutim, nije. Nakon što smo odlučili da nema šanse da ga nazovemo generički, upotrebljavajući riječi poput muzika, kultura, rock i slične, tražili smo prepoznatljivu frazu koja će govoriti sve, a opet biti dovoljno mistificirana. Ravno do dna je prihvaćen jednoglasno, mada smo pretpostavljali da ćemo u početku možda biti krivo shvaćeni. Ali, ako su se ljudi naviknuli na imena bendova koji su se nazvali po juhi od ribe, orgazma na struju ili gumbu bijele boje, onda će valjda dovoljno brzo naviknuti na spoznaju da nismo pokrenuli klub obožavatelja Branimira Štulića.
Činove smo međusobno podijelili bez puno razmišljanja: Zoki je postao glavni urednik, Darko Bakarić šef marketinga, a potpisnik ovog teksta je postavljen za zamjenika glavnog urednika, što je funkcija koju i danas, ponosno i nezasluženo, ljubomorno držim. Hladni pogon punjenja portala trajao je nekoliko tjedana, a službeno je pokrenut 26. ožujka 2011., prije točno deset godina. Originalnu autorsku ekipu portala upotpunili su Jelena Svilar, Matko Vladanović, Saša Čobanov, Lana Brčić i Željka Novosel, dok su prvi koncertni fotografi bili Tomislav Sporiš i Nino Šolić.
I to je to što se više ili manje pouzdanih sjećanja tiče. Bila je to godina kada je Sanader pobjegao iz zemlje, a Milanović postao premijer. Bila je to i godina albuma „The Promise“ Bruce Springsteena, naše prve recenzije. Te godine je Amy Winehouse u Beogradu imala svoj posljednji koncert, a bio je i Bon Jovi na Maksimiru, naš najčitaniji tekst te 2011. Dogodilo se i prvo, bajkovito izdanje šibenskog Terraneo Festivala koji smo ispratili toliko detaljno, da detaljnije nije moglo.
Sretan nam, dakle, deseti rođendan. Trebali bismo ga proslaviti u Starim krovovima, ili kako se već ta birtija zvala, ali i pandemija koronavirusa je nedavno proslavila svoj prvi rođendan pa ništa od toga.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
