Bebe Na Vole, Stuttgart Online i Straight Mickey And The Boyz na jednoj pozornici – ukratko bio je tutnjajući vlak koji je prošao kroz Vintage Industrial Bar u četvrtak na drugom Dozvoljenom četvrtku, koncertnoj večeri koju je jednom mjesečno od veljače počela organizirati online regionalna top lista Muzika je Zvonko Radost zajedno s prijateljima iz Bonbona.
Također je to bila i znatno posjećenija koncertna večer od prve kad su nastupili JR August, Sara Renar i Stray Dogg. Zagrebački bluzer Adam Semijalac aka Bebè Na Volè izašao je sam na pozornicu (kao i puno puta do sada), da bi mu se uskoro pridružila ritam sekcija. Radilo se o prvom promotivnom koncertu njegovog izvrsnog albuma „Time Of Great Depression“. Bilo je emotivno, snažno i moćno. Semijalac je odavao sliku gotovo pa rođenog bluzera, ujedno i vrsnog profesionalca koji osjeća pozornicu i publiku. Moglo bi ga se čak usporediti s Jackom Whiteom, ali u nešto mirnijoj, manje adrenalinskoj verziji, jer ipak je blues u pitanju. Njegov visoki vokal je karakterističan i prepoznatljiv, isprva ne pripada bluesu, ali blues je nešto što dolazi iz dubine duše i zato je kazano kako je riječ o gotovo rođenom blues pjevaču. Jednako pohvalno, ako ne i više je njegovo sviranje gitare s kojom su njegovi prsti gotovo srasli.
Blues se doslovce cijedio s pozornice dok je bend čas zakuhavao, čas hladio ritam. Bila je to istovremeno demonstracija međusobne neverbalne komunikacije glazbom između trija i nije Samijalac bez vraga izgovorio: „Da je bar svaka večer u životu ovakva.“ Da ne bi bilo zabune, nije to bio koncert napornog egotripašenja, već glazbeni komadi sa svrhom i smislom, kad istinski kao dio publike osjećate lakoću i zanimljivost glazbene predstave koja se odvija pred vama i kad želite da ta ugoda potraje što duže. Kraj nastupa bio je začinjen s „Pills“ i „Goin’ Mad“, a po odlasku benda s pozornice nastao je red pred backstageom gdje je Semijalac prodavao vinile „Time Of Great Depression“.
Da Bebè Na Volè dođe u prave menadžerske ruke nekog preko Velike Bare, ubrzo bi se saznalo koliko takva svirka vrijedi. Ali opet, vrijednost je primjetna i ovdje gdje se i u krizi nitko nije cijenkao oko vinila domaćeg ‘opskurnog alternativca’ koji koštaju 100 kuna. Ima tu jako puno poštovanja za glazbenika koji radi po svom i uz to iznimno kvalitetno.
Beogradski Stuttgart Online, indie rock dvojac predvođen pjevačem i basistom Bojanom Slačalom, ujedno i osnivačem grupe Artan Lili, krenuo je silovito. Nakon Bebè Na Volè bio je to twist iz ‘crnog’ u moderni ‘bijelački’ glazbeni post-egzistencijalizam. Kad je došao red na pjesme s novog albuma „Štutgart na vezi“, koji se objavljuje sukcesivno pjesmu po pjesmu (što je upravo Slačalin inovativni pristup korištenju Bandcamp platforme na što je i sam ponosan, jer vjeruje da u današnje vrijeme pažnja publike traje koliko traje prosječno zadržavanje na YouTubeu), na pozornicu je izašao Dragan Knežević, nekadašnji član Obojenog programa i sadašnji gitaristi grupe Artan Lili zasviravši pjesmu „Da je nađe“, da bi nešto kasnije kao drugi gost izašao Demir Ahmetović. Kao najupečatljiviji motor za publiku pokazala se dobro poznata „Superheroj“ s albuma „Radost svakom domaćinstvu“. Oproštaj od prisutnih je uslijedio uz stihove „Oštar šamar – uvo vruće, najbolji sin odlazi od kuće, nema pomirenja, zbogom, doviđenja” posljednje pjesme s recentnog albuma u objavljivanju, dakle odrješita i simbolična, ali svakako katarzična pjesma za kraj nastupa.
No najveći dar-mar u publici došao je s koncertom Straight Mickey And The Boyz, bila je to proto-punk eksplozija, sljubljeni Stooges i MC5 vremeplovom ispaljeni u 2015. godinu. Silovit koncert u kojem prvo Fender Stratocaster nije izdržao imati sve žice na broju da bi potom i otporniji Gibson SG podlegao istim ‘ranama’ u rukama gitariste i pjevača Miodraga Cicovića Mickeya. Straight Mickey And The Boyz su pripadnici najbolje stare škola garažnog rocka, adrenalin pršti iz sva tri člana benda, oni su jedno tkivo, uvijajući i okretni gmaz koji instantno na koncertu pumpa energiju i poštovanje u redovima publike. Počeli su s pjesmom “Crv”, a završili s “Delek svet”, a sve između u jednosatnom nastupu bio je istinski šut za one kojima je rock odredio život.
Vraga bi taj bend Cane iz Partibrejkersa uzeo pod svoje i s njima napravio Škrtice da i on uživo nije osjetio taj raw power koji zrači kad su Straight Mickey And The Boyz na pozornici. Iako Mickey u refrenu “Dalekog sveta” uzvikuje kako “jutro sve promeniti neće”, nakon njihove svirke jutro je uistinu donijelo dobar osjećaj.