Odrezivanjem drakonske kazne u iznosu 30.000 kuna organizatoru koncerta Drito iz MSU u open air prostoru garaže Muzeja suvremene umjetnosti održanog prije dva tjedna nazire se novi oblik pritiska na kulturu, koji su neki već prije nazvali ‘korona-fašizam’.
Bio sam na radnom zadatku u istom prostoru, ali na drugom događaju tj. koncert Nipplepeople i Ide Prester organiziran od strane druge koncertne agencije koja je imala dozvolu za primiti tisuću ljudi na događaju, ali sama je tu brojku spustila na 700 ljudi, kopirajući praksu Drito iz MSU održanog tjedan dana ranije. To se događalo prošlog petka i tada sam se uvjerio u organizacijsku učinkovitost.
Red prije koncerta bio je dugačak na prostranom pločniku kraj MSU-a. Mjerila se temperatura svakom posjetitelju, uzimani su podaci od svakog po uputama stožera CZ, a čak su dijeljene su i zaštitne maske iako to organizator ne mora raditi po uputama. Za prostrani eksterijer sam napisao da bi u normalnim okolnostima mogao primiti oko tri tisuće ljudi, dok je u pandemijskim uvjetima ta posjećenost bila svedena na jednu petinu. Šankovi su bili razmaknuti, a prostor kraj njih uvijek slobodan za prolaz, kemijskih zahoda bilo je daleko više nego što taj broj posjetitelja zahtijeva čime je izbjegnuta i pomisao na bilo kakve redove u tom dijelu prostora. Tu treba dodati i na desetine jako razmaknutih barskih stolova (na Drito iz MSU-u je bilo 140 razmaknutih stolova u prostoru), također dostatan broj kanti za smeće kao i konstantna dostupnost sredstava za dezinfekciju ruku. Iskreno, jedan od najboljih ‘priručnih’ prostora na otvorenom na kojem imate daleko više sigurnosti nego u bilo kojem obliku javnog prijevoza kad je riječ o zaštiti od virusa za kojeg još uvijek nije sigurno širi li se kapljično ili aerosolno. Gotova da u Zagrebu i nema primamljivijeg open air prostora za koncertne prigode, jer se nalazi u sklopu raskošnog i monumentalno projektiranog najnovijeg gradskog muzejskog prostora – ujedno prozračnog i s nevjerojatno širokim pristupom, ako se za paralelu obrati pažnja na pristup bilo čemu u starom dijelu grada.
Najznačajniji podatak tu je da po službenim izvješćima Stožera CZ za Zagreb i Zagrebačku županiju niti jedan novozaraženi dosad nije imao veze s koncertnim događanjima, dakle broj zaraženih na bilo kojem proteklom koncertu jest nula.
Kad se uzme epilog samo nedavno održanog tzv. Festivala slobode – antivakserskog mitinga na glavnom trgu koji će biti upamćen po gnjevnoj gomili bez zaštitnih maski koja ne želi propustiti kola hitne pomoći, zatim prepune crkve tijekom blagdana Gospe, predizbornih skupova i stranačkih slavlja, natrpanih kasnonoćnih tuluma narodnjačkih klubova i na koncu fatalnog zadarskog teniskog turnira, s involviranim državnim vrhom i s kojeg je i teniski as Novak Đoković otišao zaražen koronavirusom pred klimavu ljetnu sezonu, treba napomenuti da je sve to prošlo kao događaji koje nitko nije globio zbog nepridržavanja mjera Stožera civilne zaštite.
Ako je tako, onda je nedvojbeno da je jedan koncertni promotor na kojem se trenura strogoća samo Pedro u cijeloj to situaciji – netko tko ako neće već biti optužen za sve nevolje, bar će masno platiti i za tuđe grijehe. Jer, eto, na njegovom događaju nije bilo visoko pozicionirah dužnosnika ili čak nekih saborskih zastupnika koji se naslikavaju za medije, pa da se neki inspektori okrenu na petama kad ih ugledaju i ‘zbroje dva i dva’. Takve selektivne metode primjenjuju se u dvije situacije. U prvoj situaciji obično oni koji su trebali sprovesti neki posao kontrole ni sami ne znaju po kojim obrascima i uputama ih treba sprovesti pa onda rade ‘po raspoloženju’ (dosta čest oblik u nas). U drugoj situaciji može biti riječ o svojevrsnom političkom i/ili ekonomskom pritisku prema određenom dijelu populacije koji se izvodi sinhronizirano i temeljito, ali se javno uvijek negira (obrazac s izuzetno dugom i živahnom poviješću na ovim prostorima, represivni ‘slatiš’ kojeg se rijetko koja vladajuća struktura želi odreći).
Zadržao bih se na ovom drugom. Ne i razloga jer se on eventualno provodi, jer za takvo što treba imati dokaze, već upravo zbog toga što korona-situacija otvara naširoko vrata za provedbu tako nečeg u periodu kad su zbog djelovanja više sile suspenzirane mnoge ljudske slobode i radna prava koji su egzaktno propisani zakonima. Dakle, prostor ‘lova u mutnom’ je otvoren, a možebitna ‘lovina’ kulturni sektor.
Problem djelovanja kulturnih aktivnosti ova pandemija je digla do neslućenih granica. Taj problem nije samo hrvatski, već globalni. Odnos prema tom problemu ubrzo će pokazati koja društva su svjesna važnosti kulture kao svog identiteta, kao i prokazati ona društva sklona autokratskim rješenjima.
Ako se pitate zašto je kulturna djelatnost taj društveni lakmus papir treba imati na umu njen imidž, djelovanje i poruku u vremenu globalizma. Konkretno, puno oblika kulturnog djelovanja u ovom mileniju nosi neku angažiranu potku ili poruku. Umjetnici su de facto nekakva neorganizirana, ali masovna svjetska oporba, također u globalnom smislu; oni su na prosvjedima, često ih se i uhićuje na njima, njihova djela traže neke oblike pravičnosti, zatim upozoravaju, doniraju, pomažu, šire svijest, propitkuju sve od tradicije, preko spolnosti do političkih odluka, bučni su protiv svjetske elite, bučni i protiv lokalnih šerifa. Kritika društva je najjača umjetnička agenda modernog doba, a ne nekakva larpurlatistička estetika (iako ima i nje, da ne bi bilo zabune). Umjetnici i umjetnost također komuniciraju masovno, kao što su im i mediji dostupni, tj. mediji se bave njima. Stoga se ne treba zavaravati i misliti da kulturni sektor nema moć. Ima itekakvu moć, moć koja se još naziva i industrijom. Bar je imao do prvog lockdowna.
U rukama autokrata provođenje mjera karantene, time i kulturne karantene, može biti strahovito oružje za dokidanje snage kulture i svođenje iste na ispraznu estetsku ulogu poput fikusa. Glavni razlog je što je ograničavanjem okupljanja broja ljudi ukinut kapitalizam u kulturnoj sferi. Zakon ponude i potražnje više ne vrijedi jer veliki broj prijašnjih modela nije isplativ. Uloga tržišta je dakle ukinuta, time i samostalnost aktera u kulturi. Svi su osuđeni na jedan ili drugi oblik neke socijalne pomoći. U prijevodu; ovo je idealno vrijeme za stvaranje i guranje podobnih i benignih (fikusa), kao i gušenje onih s drugog pola tog spektra jer im se dokida samostalnost djelovanja u tržišnim uvjetima. Mi smo potencijalno u prilično velikoj društvenoj opasnosti od raznih autokratskih oblika kojima je ‘na stol iz vedra neba’ palo rješenje kako se otarasiti i ušutkati ‘kulturnjake’, te vječite bukače. Pogađate, ovo je idealno vrijeme za one čije moralne i ljudske vrijednosti opisujemo kao ‘šupci’.
U tom smislu izuzetno je važan bio korak popuštanja mjera kad su u pitanju kulturna događanja, a popušteno je puno manje spram toga koliko je popušteno svim oblicima javnog prijevoza. Osobno me nitko ne može uvjeriti da je sigurnije putovati punim autobusom 5-6 sati s maskom na licu u hermetički zatvorenom vozilu u kojem svi dišu isti zrak iz klima uređaja, nego biti na otvorenom postoru na kojem je petina kapaciteta popunjenosti. Dokaz je to da postoji snažna volja da se stvore, a time i otkriju novi načini i obrasci za funkcioniranje kulturne scene. Neminovno je da smo tu svi u društvenom eksperimentu koji nosi određene rizike sa sobom, ali zdravstvena struka koja se bavi virusom i ljudima kao da ne želi otvoriti oči pred dobrim primjerima koji dolaze kao fakti, a ne kao izmišljotima, poput primjerice toga da je na rtu Martinska kod Šibenika ove godine održan niz festivala koji su ukupno ugostili deset tisuća ljudi, a da nije došlo do nikakvog izbijanja zaraze. Zašto se netko time ne bavi? Mogao bi se i neki doktorat na tu temu napisati. Podijeliti neko lokalno iskustvo i s međunarodnim institucijama. Ali ne. Sad su odjednom krenuli inspektori kao lopate lupati krtice koje su počele izvirivati iz (glazbenog) ‘podzemlja’. U trenutku kad se, ponavljam, bez iti jednog zaraženog (dakle mjere funkcioniraju) glazbena scena reorganizira i nastoji preživjeti, udara se po njoj drakonskim kaznama. Najznačajniji podatak tu je da po službenim izvješćima Stožera CZ za Zagreb i Zagrebačku županiju niti jedan novozaraženi dosad nije imao veze s koncertnim događanjima, dakle broj zaraženih na bilo kojem proteklom koncertu jest nula.
Kazna za Drito iz MSU-a dolazi u trenutku kad se ne zna hoće li s 1. listopadom okončati nastupi na otvorenom, ili će biti prolongirani eksperimentalno još mjesec dana, ili će koncertne aktivnosti utihnuti do pojave proljetnog sunca. Ovim činom kažnjavanja poslana je jasna poruka organizatorima koncerata: bit ćete kažnjeni za sve one mise, svadbe, festivale slobode i derneke bez nadzora u narodnjačkim klubovima koje niste organizirali i to iz razloga jer oni koju su stručnjaci za pandemiju nisu klasificirali događanja i složili običnu tabelu visine rizika za svoje ljude na terenu, što primjerice njihove njemačke kolege itekako rade pažljivo prateći ponašanje publike na koncertima jazza i klasike, posebno na rock koncertima, posebno na sportskim događanjima itd.
Kazna za Drito iz MSU došla je u petak 11. rujna kad je u istoj garaži na rasporedu bio koncert Nipplepeople i Ide Prester, a dan kasnije Pips Chips & Videoclips. Medijska dezinformacija je da su za posljednje spomenute nastupe također odrješeni prijedlozi kazni od 30.000 do 80.000 kuna, koliko je propisano ako se ustanovi da se organizator ne pridržava zaštitnih mjera. No istina je da su stožerni inspektori bili i da su napravili skoro identične zapise. Tu treba dodati da su u subotu također bili i u dvorištu Medike na koncertu Klinike Denisa Kataneca.
Dakle, ako im treba tjedan dana da pošalju kaznu, treba pričekati još dva dana. Pa ako kazne budu poslane na adrese organizatora, onda svakako možemo govoriti o tome da domaćoj glazbenoj kulturi nakon svega ne prijeti lockdown, već shutdown.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
